Zanimljivo je pratiti kako kolege kritičari (ali i ‘obični’ slušatelji glazbe) otkrivaju slovenske bendove slučajno, pa je tako nedavno gostovanje Koala Voice u KSET-u bilo pravo otkriće za mnoge, a bend u Sloveniji rastura već godinama. Nakon debija “Kangaroo’s a Neighbour”, prošle godine su izdali još bolji “Wolkenfabrik”, pa više svakako ne bi trebali biti nepoznanica. Ipak, kod nas još uvijek jesu, jer postoji jasna barijeru naspram svega što nije naše ili s anglo-američkog tržišta.
Koale sam ove godine već gledao dva puta i oba nastupa su me oduševila. Prvi je bio na INmusicu, gdje sam malčice zakasnio, a nakon toga i na Hoomstocku, gdje su zbog dugih tonskih proba počeli znatno kasnije od očekivanog što je rezultirao kraćenjem njihovog nastupa, pa su stoga u inat odsvirali poprilično progresivan set koji je razvalio. U oba navrata sam propustio njihov hit “Go Disco, Go”, pa je bilo logično da probam s trećom srećom.
Od ljeta pratim gdje će se poklopiti datumi njihovog nastupa i mog slobodnog vremena, a onda je sjeo Maribor u predmartinjskom raspoloženju i znao sam da ću ih ponovno gledati. Ovaj put na njihovom terenu i to u klupskoj atmosferi. Odluka nije mogla biti bolja.
Moram priznati da sam prvi put bio u MC Pekarni koja se nalazi u prostoru nalik Metelkovoj, samo u pitomijoj varijanti. Sam koncertni prostor je vrlo bazičan, izgleda kao nedovršena gradnja s kapacitetom (prema mojoj procjeni) oko 200 ljudi. Naravno, Koale su to ispunile bez problema, iako su te večeri bila čak četiri koncerta paralelno s njihovim, što samo pokazuje koliko su Koala Voice jaki u Sloveniji.
U čemu je fora s Koala Voice da su toliko brzo postigli takav renome? Pa kad ih se jednom posluša, bilo studijski ili koncertno, brzo se dobije odgovor. To je vrlo moderan bend koji spaja mnoge indie i alternativne žanrove u vrlo prpošnu i hitoidnu cjelinu koja sjeda na prvu. Pjevaju malo na engleskom, malo na slovenskom, a kad se zalomi Manca otpraši i na francuskom.
Kad bi ih trebao uspoređivati s nekim, tad bi to vjerojatno najlakše bilo s Wolf Alice, kako zbog istog omjera muških i ženskih članova, tako i zbog zvuka, s time da je Koala Voice mnogo, mnogo plesniji bend. Smatram da nimalo ne griješim kada kažem da su u rasponu od Franza Ferdinanda do Repetitora. Da, dobro ste pročitali i to odlično zvuči!
Par minuta nakon 22:30, ekipa je iskočila na stage i krenula sa svojim setom. Ritam sekcija se unosi maksimalno u pjesme i pruža dinamiku pjesmama, bile one brže ili sporijeg karaktera. Tu je gitarist koji djeluje nešto statičnije, kao da štreberski pogađa rifove, dok mu sunčane naočale upotpunjuju frajerski look. Koliko god djelovao mirnije od ostalih, svoj posao odrađuje odlično. A tu je i Manca…
Teško je povjerovati koliko ima energije u njoj, ona je prava frontmenica koja diže atmosferu. Dok se ne svira, djeluje pomalo i prestrašeno, ali kad pjesma krene, svojom izvedbom i interpretacijom podiže temperaturu gdje god nastupali. Iako je bila hladna subotnja večer u Mariboru, a klub baš i nema nekog grijanja, brzo smo se počeli preznojavati od količine pružene energije, ali i plesa koji je bio neminovan tijekom njihove svirke (čak je i tonac plesao tijekom cijelog nastupa).
Setlista je odlično posložena. Prvo su krenuli s nešto laganijim pjesmama u kojima se svakako najviše istaknula predivna “Sierra”, pa su zatim krenuli prema plesnijim temama, da bi završili u gotovo noiserskim. Hmmm, možda bi bolje bilo izraziti se da su pokušali završiti jer su to morali raditi u nekoliko navrata, s obzirom da ih je publika neprestano dozivala natrag na stage.
U tom plesnom dijelu konačno sam i čuo “Go Disco, Go” uživo, te se uvjerio koliki je to hit jer su se svi razbacali. Upravo u tom plesnom dijelu se i lako može shvatiti zašto se prvi album zove “Kangaroo’s a Neighbour” jer, hoćeš-nećeš, skakućeš kao mali veseli klokan.
Prema napisanoj setlisti, regularni dio nastupa je trebao završiti s odličnom (vjerojatno i njihovom najjačom stvari) “Vede premikanja”, ali smo već tada dobili jedan bonus jer su odmah odsvirali dodatnu stvar. Nakon toga su otišli sa stagea, nastao je urnebes u klubu, pa su se vratili na bis i odsvirali dvije pjesme, te se naklonili fenomenalnoj publici. Kažem fenomenalnoj, jer je publika i nakon toga poludjela i natjerala ih na drugi bis na kojem su odsvirali pjesmu na francuskom “What the French Really Said”.
Slovenija ima stvarno odličnu alternativnu scenu, te bi se mnogi mogli izgraditi kao vrsni bendovi spremni za velike stvari. I dok na primjer Haiku Garden i Persons from porlock imaju podjednaku kvalitetu, nemaju toliko hitoidne stvari s kojima se može postići značajniji komercijalni uspjeh. Koala Voice to imaju, imaju pjesme, imaju stav, imaju odlične nastupe, imaju tu energiju koja iz izdvaja iz mora sličnih…
Na albumima Koala Voice djeluju suvereno, a tijekom nastupa uživo sve djeluje još bolje. Uopće se ne može osjetiti neki falš jer ga nema, vjerno predstavljaju pjesme kakve su i u studijskim verzijama, samo to rade s mnogo više energije, pa sve djeluje moćno, možda i premoćno za toliko mlad bend koji ima svega dva albuma iza sebe. To se posebno vidjelo na “Go Disco, Go” kad je Manci odletjela trzalica, a bubnjaru pukla palica. To se nimalo nije osjetilo na samoj izvedbi.
Tijekom 2018. sam gledao mnogo vrhunskih nastupa, Gizzarde u Münchenu, Wolf Alice u Beču i na Szigetu, Idlese na Primaveri (čekam srijedu i njihov bečki nastup), Repetitor u tulumskoj atmosferi u Bistrici ob Sotli, At The Drive-in u Milanu, Slowdive u Bologni i na Primaveri… Sve su to koncerti koji su meni vrhunac ove godine a sada slobodno mogu reći da i Koala Voice pripada tom društvu. Ono što su pokazali jučer je sam vrh, pa uopće više ne dvojim da će Koala Voice postati jako veliki bend. Za mene oni to već jesu.
