Koala Voice “Auf Wiedersehen”: Idealno, nemam drugih riječi…

Tko još nije čuo za bend Koala Voice, ne zna što propušta… Moja ljubav prema njima krenula je vrlo rano, na prvom albumu “Kangaroo’s a Neighbour” (2015.) oduševila me pjesma “Go Disco, Go”, da bi već sa sljedećim “Wolkenfabrik” (2017.) pogodili sve moje osjetilne organe. Nakon toga više nije bilo povratka, ljubav je samo rasla i rasla. Naredni “Woo Horsie” (2018.) možda mi je nešto manje sjeo, ali tamo je njihov daleko najveći hit “Ker tu je vse tako lepo”, dok je srce ponovno zatitralo najluđim ritmom s posljednjim albumom “Plata” (2020.).

Nekako smo novi, peti po redu, album najduže čekali. Istina, vjerojatno je korona malo pomutila planove, ali sad je sve to iza nas, a novi Koala Voice “Auf Wiedersehen” je tu, u našim stereo uređajima. I dobro da je tako jer smo ponovno dobili biser kojeg ćemo izvrtjeti ‘milijun’ puta. OK, ako možda nećete vi, ja ću gotovo sigurno jer su me ponovno ‘začarobirali’ svojim magičnim melodijama i pjesmama.

Slušajući Koalu Voice, stvarno se pitam koliko je potrebno za napraviti dobru pjesmu. S njihovim talentom, očito je (pre)lako jer oni i dalje balansiraju u istim žanrovskim odrednicama, a nimalo nisu dosadili, već se svakom novom pjesmom iznova re-inventiraju. Istina, izbacili su žestoke gitare koje su povremeno imali primarno na “Wolkenfabriku”, te sve bacili na melodioznost pjesama. A tu jednostavno briljiraju. Stvarno ne znam postoji li koji drugi bend koji s tolikom lakoćom izbacuje toliko perfektnih pop pjesama (u neku ruku, usporedbu bi tu mogao povući s makarskim Rezervama).

Preslušavajući album, jedna pjesma ipak iskoči. Do sad smo naučili da je Manca glavni vokal i da nas ona vodi kroz sve pjesme Koala Voicea, ali… Ovaj put se Domen okuražio i otpjevao jednu pjesmu, a to je “Kam gre sreča”. Osim vokalno, ta pjesma je i žanrovski dosta odmaknuta od svega što je bend do sad radio. Pjesma je nekako šlagerski ugođena gdje Domen romantično pjeva s minimalističkim instrumentarijem. Baš je to odlično iznenađenje.

Kad već ističem pjesme, možda je najbolje da istaknem onu koja mi se najmanje sviđa, skladbu koja jednostavno ne sjeda kao preostale s albuma. “Sonce pomaranča” okupana je lijenim reggae ritmovima i u neku ruku zabavna, ali naspram drugih pop divotica djeluje najsterilnije, bez neke emocije koja bi me odvela na neko drugo mjesto. S druge strane, sve druge pjesme na albumu to rade.

U startu “Auf Wiedersehen” uvodi nas u tradicionalni indie disco punk Koale Voice i baš kako samo ime kaže “Late for the party”, navodi nas na užurbanost da ne zakasnimo na party. A toliko party pjesama ukazuje na to da nismo zakasnili, već da samo trebamo odfrljiti svoje zvučnike koliko možemo, a da susjedi ne zovu policiju radi remećenja javnog reda i mira.

Slijedi “Sonce pomaranča”, te jedna od najlaganijih balada do sad u njihovoj karijeri “Windows”. Tu je sve minimalistično i kroz minimalistiku izlazi sva emocija koju bend i inače pokazuje, samo na drugačije načine. S druge strane, “Nema na čemu” je još jedna pjesma otpjevana na ‘našem’ (ili kako se to u Sloveniji kaže na ‘srpsko-hrvatskom’), a zvukovno su u onom điru s kojim su nas još upoznali na “Kangaroo’s a Neighbour”, plesnom post-punku temeljenom na Franz Ferdinandu i srodnim bendovima.

“Tebe imam rajši od drugih” i “Kam gre sreča” centralne su pjesme albuma, prave romantične srcedrapateljske skladbe koje će zasigurno biti dobro slušane i za par godina. Kroz njih, kao da dobivamo ljubavna pisma, “Tebe imam rajši od drugih” pisana ženskom rukom, dok “Kam gre sreča” muškom. Da su ove dvije pjesme ikako drugačije raspoređene na albumu, ne bi bilo dobro, a nadam se da zaljubljeni par iz pjesama ipak ne mora održavati ‘ljubav na daljinu’.

Ako trebamo istaknuti najmelodičniju pjesmu albuma, to je svakako “Super, nova”. Tu sve savršeno funkcionira, pa pjesma klizi i poziva na novo slušanje. Ali, s obzirom da je do nje “Vest”, taj repeat se mora malo ‘otkazati’ jer je podjednako dobra, s nekim vrlo šarmantnim retro stilom. “Birds of prey” idealno se uklapa u taj dio, dok je “The bigger the city” nešto laganija i lijepo zaključuje još jedno predivno Koala Voice iskustvo. Nešto sam pričao o tipci ‘repeat’? Sad na kraju idealno ju je stisnuti i krenuti sve ispočetka… Jednostavno, Kaola Voice je takav bend, a ovo je ponovno takav album…

Gledao sam ih već desetak puta uživo, te mi je još nevjerojatnije da ove pjesme uživo zvuče jednako moćno, ako ne još i bolje. Jednostavno, kod njih mi se poklopilo sve što volim u glazbi, pa čak mi ne smetaju ni jezična skakanja u pjesmama (ovdje su slovenski, engleski i ‘naški’) jer sve klizi po jednoj savršenoj pop-rock melodiji, zaraznih ritmova i refrena. Idealno, nemam drugih riječi…