Koala Voice: Novi album je jednostavno ljubav

Kao kritičar (bilo koje vrste umjetnosti), po defaultu bi trebao što objektivnije ocjenjivati i opisivati to što čuješ, ali kako se ja nikad nisam baš doživljavao kao ‘glazbeni kritičar’, već zaljubljenik u glazbu koji, eto, ima priliku i pisati o njoj, tako sam sebi s vremena na vrijeme dozvolio da se nekim bendovima jednostavno bezuvjetno prepustim, ili laički rečeno, dozvolio sam si da se zaljubim.

Koalu Voice već godinama smatram najboljim slovenskim bendom, a ta ljubav je počela s “Go Disco, Go”, da bi me sljedeći album “Wolkenfabrik” totalno zakucao. Istina, “Woo Horsie” me malo razočarao, ali i dalje je to jedan vrlo dobar album na kojem se nalazi možda i ponajveći hit iz njihove karijere “Ker tu je vse tako lepo”. Ono što me posebno oduševilo kod njih su koncerti jer to je prava divota. Gledao sam ih više puta kod nas, nisam se libio otići niti do Dežele kad su mi bili u radiusu, a svaki njihov nastup je samo potvrdio moju ljubav.

Sad je vrijeme novog, već četvrtog albuma u njihovoj karijeri kojeg su jednostavno nazvali “Plata”. Korona period su fino iskoristili za finaliziranje albuma, pokoji najavni singl, te nešto potpuno novo, potpis za diskografa (prva tri albuma su objavljivali samostalno). Koliko sam uspio vidjeti, ljeto bi im trebalo biti radno, pa će svoju ljubav moći dalje širiti i na koncertima.

Vratimo se mi ipak na sam album koji traje skoro sat vremena (točnije 56 minuta), što je poprilično dugačko za današnje pojmove. Kad malo dublje pogledamo popis pjesama i njihovu dužinu, vidimo da se tu nalazi čak 13 skladbi od kojih posljednja “Prva indijanka, ki so jo ugrabili vikingi” oduzima gotovo deset minuta ukupne minutaže. Tu su najviše zabrijali i čini mi se da taj njihov jam upravo jest reakcija na zatvorenost unutar četiri zida koju smo proživljavali posljednjih godinu i nešto dana.

Kad sam krenuo od samog kraja, moram istaknuti da ovdje pjevaju ponovno na više jezika, pa uz standardni slovenski i engleski, dobili smo novu pjesmu i na hrvatskom jeziku koja se nalazi na predzadnjem mjestu, ali je već objavljena kao singl pred par mjeseci. “Vukovi” spadaju među najdivnije pjesme koje su napravili u svojoj karijeri. To je jednostavno indie pop biser kojeg nosi zarazna melodija i odlični (jednostavni) tekst.

Najraniji singl “Vertigo” otvara album i tu se ponovno otkriva ta malo teža i ozbiljnija nota Koala. Sve počinje muškim recitalom i ženskim šaptom, da bi se potom malo po malo uključila glazba. Pjesma je vrlo atmosferična sa sanjivim vokalima, pa je odlično da su ju postavili kao prvu jer će zaintrigirati svakog slušatelja.

Nakon toga kreće klasični vrtuljak Koala Voice koji se ne libe proširiti svoju pjesmaricu s nekim novim utjecajima. Tako osim standardnog indie rocka, indie popa, post-punka i sličnih žanrova, ovdje povremeno koketiraju i s nekim country elementima, čime su još više dobili na šarmu jer su te pjesme poprilično dobro posložili.

“Zlomila si mi srce za na plato” nešto je mračnija brijačina, a na trenutak me podsjetila na “Vede Premikanja”, iako pjesme imaju samo sličnu atmosferu. Ova pjesma je ipak bučnija, kao da svi udaraju po svojim instrumentima najjače što mogu, pa odjednom samo krene karakteristični Koala rif koji navodi na ples.

Posljednji singl pred izlazak albuma bila je “Spaghettification” i to je još jedna pjesma u koju se ne možeš ne zaljubiti na prvu. Dugo vremena sam mislio kako slovenski jezik nije toliko pjevan, ali kad slušam Koale, djeluje mi prirodno i milozvučno. Razlog tome je upravo taj spoj melodija i vokala, pa u konačnici bilo bi mi svejedno pjevaju li na engleskom, slovenskom ili bjeloruskom. Najjača karta ovog singla postepeno je pojačavanje dinamike pjesme, pa dobivamo jednu savršenu gitarsku indie pop pjesmu.

“Misli” je ljepuškasta balada, “Mountain man” zvuči kao da je neka country ekipa završila u irskom pubu i odlično se zabavila, “Silly plant” možda djeluje najviše predvidljivo , odnosno najmanje zanimljivo, “Drive” ima moć jedne “Sierre”, “Shower” zvuči onako kako bi današnji Kings of Leon voljeli zvučati, ali im nikako ne uspijeva, “Postapokaliptični svet” je himna korona vremenu kao što je “Ker tu je vse tako lepo” bila predkoronskom vremenu, “Things that hurt a little” vraća nas na ‘dark side’ Koala, dok je “Worried man” neodoljivi retro country šlager.

Sada se mogu vratiti na početak i ponovno početi pričati o svojoj ljubavi prema ovom bendu jer su me iznova oduševili. Jednostavno, većina albuma zvuči svježe i zavodljivo, s novim utjecajima koje su vrlo precizno posložili u niz prekrasnih pjesama, pa tih 13 pjesama i gotovo sat vremena prolazi prebrzo i želiš iznova preslušati album. Barem se to meni dogodilo, jer od trenutka kad sam prošli vikend dobio album, više nisam ništa drugo želio slušati, pa u šali mogu reći da se moj mp3 pošteno ‘izlizao’.

Šalu na stranu, ako je “Woo Horsie” bio nešto slabiji album od “Wolkenfabrika”, ovaj slobodno stane uz bok spomenutom. Sad su detalji i vjerojatno bi svatko mogao naći svoje razloge zašto mu je neki bolji, za mene je najvažnije da su potvrdili ono što sam osjetio kad sam prvi put čuo Koale. Danas, toliko godina i albuma kasnije, i dalje imaju snagu da me dignu, oduševe, da se iznova zaljubim u njih. Malo je takvih bendova, a Koala Voice spadaju među takve. Na kraju, bilo bi glupo ponovno reći da su najbolji slovenski bend jer to su već godinama, a “Plata” dokazuje da bi se mogli i ozbiljnije prihvatiti inozemne karijere jer im Slovenija postaje sve manja i manja, a njihov potencijal je definitivno prešao sve granice matične im države. Može to pričati zaljubljeni Siniša, ali to su činjenice…