Zabranjeno pušenje svira u klubu Boogaloo 31. ožujka, na krilima svog najnovijeg glazbenog materijala, prošlogodišnjeg albuma “Karamba!”.
Kad su tijekom osamdesetih godina krenuli, u dosta garažnom obliku, instant je postao jedna od najznačajnijih glazbenih pojava na našim prostorima, a njihov debitantski studijski album “Das ist Walter” iz 1984., iako je na početku bio objavljen u malom tisku, u konačnici je prodan čak u 100 tisuća primjeraka.
O “Karambi!” (koji se može besplatno preuzeti na stranicama benda) i nadolazećem (rasprodanom) nastupu u Zagrebu popričali smo sa Sejom Sexonom, odnosno Davorom Sučićem.
Aktualni album “Karamba!” objavljen je lani, koliko je trebalo da ga se kreira, koje su ključne ideje koje ste htjeli ispričati njime?
Ideje, vjerujem, kod svakog rock benda su posljedica putovanja, kretanja u sumnjivo doba noći i po sumnjivim mjestima, stalni boravak među ljudima i upijanje svega što se oko tebe događa. Ljudi koji se bave rockom nikad ne smiju preseliti u elitna naselja i izolirati se od života jer onda prestaju ideje.
Što vam znači “karamba”?
Ime ima neki lokalni značaj, mi smo nekoliko puta odgađali njegov izlazak zbog razloga kao što su pandemija, rat u Ukrajini i neke naše privatne okolnosti, da smo na kraju pomislili da ga nećemo nikad ni izdati, kao da je taj album bio proklet… A ta riječ, “karamba” ustvari znači prokletstvo. A s druge strane, to je neka paradigma naših balkanskih pogleda na svijet gdje nas sve svaki put i iznova začudi. Postali smo prostor na margini, čudni su nam LGBT skupovi, prava žena, da ljudi hodaju po Marsu, cjepiva, doktori i svi su skloni svemu što čuju preko interneta.
Koja je razlika stvarati pjesme danas i prije 30 ili 40 godina, koliko postoji bend?
Kao i svaki autor s pozamašnom karijerom, u početku su to pjesme koje sam pišeš, a kasnije ganjaš siromašne pjesnike i od njih za male pare kupuješ i kradeš njihove ideje. Šalim se, naravno, ali zavidan sam bendovima koji tek počinju jer oni imaju više vremena za pripremanje materijala i da ga na miru stvaraju i dovršavaju, a kad to postane profesija, imaš neki rok da taj materijal završiš. Imali smo puno sreće u nesreći u ovoj pandemiji jer smo imali priliku poslije puno vremena raditi na isti način na koji smo radili na početku karijere.
Sljedeće godine je i 40 godina od “Das is Walter”, debitantskog albuma koji je bio i instant hit i bend lansirao u visine, planirate nešto s njim?
Ne možemo se odlučiti između ponude Wembleya i Allianz arene u Münchenu, pa još uvijek ne znamo gdje ćemo taj mega spektakl odraditi i proslaviti zajedno s publikom kojoj smo beskrajno zahvalni. Slatka je dilema, ali i Dom sportova se nešto javio pa ćemo i to razmotriti.
Što danas radi Sejo Sexon kao civil Davor Sučić?
Kao civil najviše se bavim “spašavanjem vojnika jarana”, to je brod koji imam u Pločama i koji pokušavam osposobiti za plovidbu. To mi je istovremeno i hobi i škola, uz puno dragih ljudi i majstora, za koje ću organizirati i jedan poseban koncert Zabranjenog Pušenja.
Zabranjeno pušenje od samog je početka bend koji je secirao društvo pa imamo i nekoliko društvenih pitanja.
Događaju se zabrane, u Puli folkera Duška Kuliša i prijatelja koja je i prošla, ali i nastojanja zabrana – metal fest u Kutini, Željko Samardžić u Splitu, što mislite o (žanrovskim) zabranama koncerata?
Zabrane koncerata su vjerojatno uvod i u neke druge zabrane, to je uvoz ksenofobije na mala vrata. Autorima takvih odluka i ljudima koji zagovaraju takav odnos prema muzici vjerojatno najviše smeta što su koncerti, a pogotovo folk koncerti posljednja mjesta na kojima se ljudi iz regije mogu sresti, vidjeti druge i drugačije i radi kojih se putuje i upoznaje. Kultura, a pogotovo muzika je ostala posljednja spona među narodima Balkana, a ovim se ta spona prekida, iako postoji želja ljudi s ovih prostora da odu na Exit, INmusic, Sarajevo Film Festival, to su mjesta gdje se ljudi iz drugih sredina mogu vidjeti i komunicirati. Protiv toga sam, svatko ima svoje veselje i svoju muziku i ovo samo podgrijava popularnost zabranjenih izvođača.
Najslušaniji kod nas su trap, turbofolk i “trap-cajke”, što mislite o tome?
Budući da je rokenrol univerzalna muzika i pripada svima, on samim time i nije poželjan i prepoznat kao interes društva, scena je danas jako dobra. Onaj koji uspijeva u žanrovima sklonima kriticima društva čini mi se da jako dobro radi posao.
Kako vam se čini scena danas, ima li neki mladi bend koji vam se sviđa?
Meni se najviše sviđa Z++ iz Osijeka, Repetitor iz Srbije, Helem Nejse iz Sarajeva, to su neki koje ja volim slušati.
31. ožujka nastupate u klubu Boogaloo povodom promocije zadnjeg albuma, što možemo očekivati?
Ovo je početak sezone, početak naše ljetne turneje, uz garderobu koju sam kupio u Milanu i botoks, promjenu kolekcije satova za nastupe. Šalim se, mijenjamo repertoar, ubacujemo neke nove igrače u igru i nadam se da će to ostaviti dojam na ljude i da će oni zadovoljni otići iz Boogalooa.
