Yo La Tengo
Sinoć, točno u 20:30 sati, bez ikakvih suvišnih uvoda i grandioznih pozdravnih govora, Yo La Tengo nam je “ravno u sridu” prezentirao ono po što smo i došli, baš kao što su to učinili i prije pet godina u Tvornici Kulture.
Kako studijski, tako i uživo, svojoj publici YLT perfektno prezentira žanrovski zanimljivu diskografiju koja pliva u razmeđima između folka, noise popa i indie-rocka, a sinoćnjim dvodjelnim koncertom u Jedinstvu još su jednom dokazali svu veličanstvenost svoje tridesetogodišnje karijere.
Prvi dio koncerta, najavljivan i kao “tiši set” očekivano je započet s nedavno objavljenim novim albumom i divnom “You Are Here”, koju sam doduše slušala iz zadnjih redova, no zahvaljujući zaista izvrsnom zvuku u Jedinstvu to nije bio ni najmanji problem. Međutim, upravo je dobra tehnička izvedba otprilike i jedini “plus” ovog prostora, koji je zamišljen kao multifunkcionalan, a ne isključivo koncertni. Zašto ovo pišem? Pa s obzirom na kompleksnost sinoćnjeg koncerta – dva seta, prvi, tiši dio i sveukupno trajanje od preko dva sata plus dodatni organizacijski “sudar” SuperUha s Yo La Tengom u Jedinstvu i Valhalla festivalom u obližnjoj Močvari (za one neupućene poput mene, spomenuti festival na jednom mjestu okuplja ljubitelje grindcorea, death metala i black metala), sinoć nam je na žalost, sveukupni dojam pomrsio upravo pomalo nespretan odabir dvorane.
Da se razumijemo, izuzetno je važno da Zagreb posjeduje mjesto namijenjeno za različite mogućnosti odvijanja kulturnih događanja, bili to koncerti, nezavisne kazališne predstave, plesni performansi ili nešto treće. Međutim, raditi koncert za cca tisuću plus duša u prostoru “koji još uvijek nema ventilaciju, na što je nužno upozoriti publiku, osobito za događaje na kojima se očekuje više od 200 ljudi”, a prema riječima samih vlasnika prostora, zaista je nespretno – osobito u ovo ponešto toplije godišnje doba. Naravno, sve napisano nema pretjerano puno veze s bendom izuzev toga da opravdano pretpostavljam kako sinoć nitko nije bio u stanju kontinuirano izdržati preko dva sata nastupa u parnoj kupelji Jedinstva.
Istina, polusatna pauza između prvog dijela koji su obilježile fenomenalne “She May, She Might” i “Tears Are in Your Eyes” i drugog seta je postojala, no budući da sam i sama morala udahnuti kisika tu i tamo, publika je više-manje u kontinuitetu cirkulirala na potezu unutra-van kako bi koliko toliko preživjeli temperaturne šokove. Ukoliko sve navedeno ostavimo po strani, bez puno filozofije, možda se nismo opskrbili kisikom, no zauzvrat smo dobili cjelovečernji rollercoaster emocija utjelovljen u troje iznimno talentiranih multiinstrumentalista.
Od “sramežljive” suptilnosti i nostalgično romantične “Here You Are” u prvom, do buke i cupkanja na “Little Eyes” i “Here To Fall” u drugom dijelu koncerta, rijetko koji danas aktivan bend posjeduje sposobnost da uz apsolutnu posvećenost i perfekcionizam nakon svih godina na sceni i dalje ostavlja dojam potpune iskrenosti i uživanja sa svakim odsviranim tonom, koja se danas zaista rijetko viđa i kod mlađih glazbenika. Jednostavno, Yo La Tengo jedan je od onih bendova čiju je neobičnu atmosferičnost nastupa uživo nemoguće u potpunosti prenijeti i prepričati – stoga, ukoliko ste propustili sinoćnji koncert, ne očajavajte, ali idući put nemojte učiniti istu grešku.
