Yo La Tengo: Gdje je ta pobuna?

Ne znam gdje je ta pobuna spomenuta u naslovu. Preslušavanjem novog albuma svjetskih miljenika, Yo La Tengo, definitivno imam dojam da je svijet jedno lijepo mjesto. Par puta sam izjavila da nema tih sedativa na svijetu kao što je glazba i upravo sam dobila još jednu glazbenu poslasticu da potvrdim tu činjenicu.

Postoji još jedan album iz 1971. godine gotovo istog naziva skupine Sly And The Family Stone. Protestni album “There’s A Riot Goin’ On” odražava atmosferu svog razdoblja, a ako bismo rekli da su Yo La Tengo htjeli svojim postići isto, došli bi do zaključka da je svijet zapravo utopija. U izjavama za medije nisu bili pričljivi u vezi naslova albuma, iako su potvrdili da postoji značenje tako da možemo samo nagađati. Obožavateljima su novi album opisali kao slučajnu posljedicu sviranja nakon snimljene glazbe za dokumentarac “Far From the Tree”. Kaplan je izjavio kako su bili svjesni da rade na novim pjesmama, ali nisu bili svjesni da stvaraju novi album dok ga nisu stvarno završili.

Osobno oduševljenje počinje s prvom pjesmom “You Are Here”. Ako album slažemo kao školsku zadaćnicu po principu uvod-razrada-zaključak, ne znam može li započeti prikladnijom pjesmom od ove. Tu sam već otputovala u spomenutu utopiju i na kraju ću se iznenaditi gdje sam sve zapravo bila. “Shades of Blue” i tamburin u pjesmi apsolutni je nositelj proljetnog ili ljetnog raspoloženja ako zanemarimo činjenicu da se pjeva o slomljenom srcu ili sličnim temama. Pjesma “For You Too” me prilično prevarila na jednu milisekundu jer da su The National malo ‘veseliji’ bend, zvučali bi točno ovako. Je li moja usporedba logična ili ne, realno je osobni dojam jednih i drugih. “Polynesia” je jedno od ranije spomenutih odredišta. Iako tekst kaže “I’m going to Polynesia”, ja sam već došla tamo u te kratke dvije i pol minute. Tu sam nastavila sanjati uz “Dream Dream Away” i lagani zvuk gitare.

Dalje bih još izdvojila “Let’s Do It Wrong” i “Esportes Casual” koja je svojim bossa nova zvukom baš odlično osvježenje za atmosferu i malo drugačiji zvuk u cijelom albumu.

Kraj donosi pjesma “Here You Are”, simpatična igra riječima i naslovima meni osobno uvijek svakom albumu daje veću vrijednost. Ujedno je i najduža pjesma, ako vam sve do sada nije bilo dovoljno.

“There’s A Riot Going On” ukratko zvuči odlično, klasična kvaliteta koja se od ovih indie rock veterana može i očekivati. U zadnjoj pjesmi poručuju “We are out of words/We’re out of time/Believe the worst” i osobno se nadam kako ne misle ozbiljno što se tiče njihovog stvaralaštva. Iako imaju prilično kvalitetnu i bogatu diskografiju, uvijek ću toplo pozdraviti nova izdanja.

Tvornica ih je već ugostila prije manje od pet godina, a imamo ih priliku ponovno poslušati 11. svibnja u Močvari.