Uvrnuti folk Three For Silvera oduševio zabočku Zelenu dvoranu

    178

    Zabok i Portland se vole već neko vrijeme, a novi čvenk su organizirali u nedjelju navečer kad je u Zelenu dvoranu pohodio Three For Silver. Predgrupa je bio one man band Harp Explosion.

    Moja averzija prema one man bandovima traje već godinama i moram priznati da Igor Djeke Iggy nije previše promijenio moje mišljenje o tome, iako je na trenutke djelovao zanimljivo. Moj problem s takvim izvedbama je često prenatrpana zvučna kulisa jer jedan čovjek je očito ‘manjak’. Postoje tad izvođači koji sviraju tisuću različitih stvari odjednom, drugi imaju dosta tog nasnimljeno, treći pretjeruju s looperima i sličnim stvarima… Harp Explosion je uzeo od svega tog po malo.

    Muziku podržava

    Njegov blues na usnoj harmonici se svodi na harmonije zvukova koje proizvodi looper s povremenom implementacijom ritam mašine i još ponekog ranije nasnimljenog zvuka u vrlo retro điru koji se ponajprije osjeća u vokalnim dionicama. Dodatni problem je bio i sam zvuk koji je bio nešto tiši od očekivanog, pa kad je Igor koristio def, on je ‘pojeo’ sve ostalo. Svoju satnicu je iskoristio maksimalno, svirao je punih sat vremena i slobodno mogu reći da je zagrijao publiku, što mu je i bio glavni zadatak.

    Ne znam što to ima u Portlandu da ima toliko dobrih malih bendova. Neke od njih smo već vidjeli u Zaboku, a serija se očito može nastaviti unedogled, što su dokazali i Three For Silver. Ako bi ih ocjenjivali po izgledu, vjerujem da bi im malo tko dao šansu da će zabaviti publiku pred sobom, ali kako je izgled najmanje bitan tako je trojka napravila odličnu atmosferu koja je fino razdrmala ugodno popunjenu Zelenu dvoranu.

    Kako izgleda, vođa ekipe jest Lucas koji najčešće pjeva i svira svoje čudne baseve. I dok još retro srebrni bas izgleda nečemu, kao neki tradicionalni instrument, kontrabas je načinjen u kućnoj radinosti sa stvarima koje su mu se našle tog trenutka u vidokrugu. Takav kontrabas mu je poslužio i kao dodatan udarački instrument što je davalo ritam pojedinim pjesmama.

    I dok je Lucas najkomunikativniji i najluđi, s njim su u bendu i simpatična Willo koja pjeva anđeoskim glasom i svira harmoniku, a trio zaokružuje samozatajni Greg koji se poigrava sa zvucima violine i mandoline što uljepšava melodije pjesama.

    Ono što sviraju bi se moglo svrstati u neki neuobičajeni folk koji balansira između skroz laganih dijelova u kojima dominira Willo (tu bi usporedbe išle k Joanni Newsom i sličnima), dok je većina nastupa ipak ritmičnija, u nekim trenucima i punkerska (tu bi išle usporedbe s akustičnim verzijama Gogol Bordella, The Tiger Lillies, The Dresden Dolls…), a sve zapakirano u mračni bardovski zvuk kakvog nam prezentira Tom Waits (prvenstveno zbog Lucasovog vokala).

    Mješavina tradicionalne američke folk glazbe s povremenim zvucima istočnih krajeva zajedno daju toliko pozitivne energije da je publika stvarno uživala tijekom cijelog njihovog nastupa. Da je atmosfera bila odlična, potvrđuje i njihov silazak s pozornice pa vraćanje na bis (to je već postala i tradicija u Zelenoj) kad su za kraj još jednom počastili publiku svojom izvrsnom izvedbom.

    Program Zelene dvorane se još jednom pokazao kao odličan mali glazbeni butik usred Zagorja koji ima publiku koja se malo po malo odgaja. Možda ne zadovoljavajućom brzinom, ali sve će sjesti jednom na svoje mjesto, posebno ako se nastavi ovakav niz predivnih koncerata bendova za koje vjerojatno nitko od prisutnih nije čuo do te večeri.

    Three For Silver su pravo otkriće, a Harp Explosion svira mjuzu koja odlično odgovara za duže vožnje autom. Zajedno su pružili još jednu lijepu nedjeljnu večer u Zagorju.

    Muziku podržava