Bart Budwig u Zaboku: Zarazni smiješak se vratio

    132

    Nakon nepunih godinu dana u naše krajeve se vratio simpatični Bart Budwig. Mjesto je opet bilo isto, zabočka Zelena dvorana, a suport mu je bio Zvonimir Varga s bendom.

    Budući da je koncert bio na radni dan, organizator je odlično pomaknuo početak koncerta u raniji termin (počelo je u 20:15), ali to na žalost nije previše utjecalo na količinu publike pa je koncert prošao u nešto intimnijem raspoloženju gdje se lako mogla odvijati komunikacija između izvođača i publike.

    foto: Siniša Miklaužić

    Prvi je nastupio zagrebački kantautor Zvonimir Varga koji je ovom prilikom došao s bendom. Nekako sam dojma da to i nije bilo najsretnije rješenje. Ovako bendovski, sve mi djeluje previše ziheraški, izgubila se sva ona emocija koju Varga inače posjeduje. Prvih nekoliko pjesama bih najrađe htio zaboraviti jer je djelovalo vrlo monotono i uspavljujuće, ali kako smo se odmicali prema središnjici, repertoar je dobio na dinamici zbog čega mi je taj dio i bio najzanimljiviji. Do kraja je sve išlo kao na autopilotu i nije bilo značajnijih odskakanja.

    Muziku podržava

    Generalno, nakon tog sporovoznog uvoda, kad je bend malo začinio i ubrzao zvučnu kulisu, sve je djelovao kao da i mi svojeg ‘mornara’ imamo jer je s takvim pjesmama podosta nalikovao na ono što radi Balašević. Ostatak repertoara je djelovao kao koncert nekog benda koji još uvijek traži svoj (pop-rock) zvuk. S obzirom koliko je Varga već tu, to su trebali odavno pronaći.

    foto: Siniša Miklaužić

    S druge strane, kao što sam već i prošli put rekao, Bart je jedno od najsimpatičnijih stvorenja koje je pohodilo Zelenu dvoranu. Nakon jučerašnjeg koncerta to mogu samo još jednom potvrditi.

    Ovaj put je na turneju pozvao svojeg prijatelja Johna Nuhna s kojim često nastupa po Americi. John je taj dan saznao dobre vijesti za svoj novi posao pa su dečki proslavili uz čašice piva. To se i osjetilo u atmosferi tijekom izvođenja jer su se hihotali cijelo vrijeme i zafrkavali jedan drugog.

    Upravo su te iskrenost i skromnost ono što ističe Barta od mnogih drugih folk glazbenika jer on je zapravo još uvijek malo dijete zarobljeno u tijelo odraslog muškarca. Kroz njegove pjesme teku rijeke emocija i jasno je da mu glazba služi kao ispušni ventil, a pri tome se i fino zabavlja.

    U ovoj formaciji, kad je John na kontrabasu, dobili smo još šareniju izvedbu od prošlogodišnjeg nastupa. Jasno je da je dvojac jako dobro iskoordiniran, iako mnogo toga prepuštaju improvizacijama (ponajprije odabir pjesama koje će svirati). Super je bila stvar da su se za posljednju stvar spustili među publiku i odsvirali jedinu obradu u svojoj setlisti, “Sorry You’re Sick” uličnog svirača Teda Hawkinsa (zanimljiva je njegova životna priča). Na nagovor iz publike, dečki su se vratili i odsvirali možda i svoju najjaču stvar “Chocolate Jesus” koja je fino zaokružila večer.

    Mnogi mrze ponedjeljke, ali uz ovakvu laganu i opuštajuću muziku, lakše ga je preživjeti. Varga i Bart, svaki na svoj način, interpretiraju više manje slične uzore i utjecaje, a pri tome su Bart (i John) pokazali koliko malo treba da čovjek ode nasmijan i zadovoljan. Rijetko koji izvođač te može tako lako zagrijati oko srca svojom glazbom i oduševiti te zaraznim i nevinim smiješkom kao što može Bart.

    0 Shares
    Muziku podržava