Ponedjeljak nije baš idealan dan za koncerte, zar ne? Pa zapravo, mislim da to dosta ovisi o tome o čijem se koncertu radi. Ako se, na primjer, radi o samostalnom koncertu Antenata u KSET-u, onda je svaki dan idealan. Bez obzira na činjenicu što Antenati u Zagrebu, a i širom Hrvatske, sviraju svako malo, pa ih njihova publika zaista ima puno prilika vidjeti i čuti, to nije spriječilo zavidan broj ljudi da se u ponedjeljak navečer okupe u omiljenom nam klubu. Kao što je Neno lijepo rekao: “Ima nas dovoljno!“, a ja bi rekla – bilo nas je i više od toga.
Meni osobno Antenata nikada nije dosta ili nedajbože previše, jer mi je njihov “Subbing“, od kada sam ga nabavila, (jedna od rijetkih koji su album zapravo nabavili nakon što je on i službeno napokon izdan) stalan domaćin u mome mp3 playeru, a tamo će i ostati barem dok ne izdaju i drugi album.
Iako sam ih i sama gledala stvarno puno puta, samostalnom koncertu Antenata sam se baš veselila iz razloga što ovog puta nisam morala trpjeti masu bendova koji me uopće ne zanimaju čekajući da oni dođu na red.
Sa zagrijavanjem publike dečki su počeli oko 22:15, sve nešto u laganom ritmu, jer je ipak trebalo čuvati energiju za gotovo 2 sata svirke. Energije nije nedostajalo ni njima ni publici, pa nije trebalo proći puno vremena da publika uhvati njihov ritam i nastavi ga pratiti do kraja večeri.
Moram odmah napomenuti i to da je sound u KSET-u sinoć stvarno bio dobar, što je možda također jedan od razloga zašto se nikome od prisutnih, ni na stageu ni u publici, na kraju večeri nije išlo doma.
Ako vas zanima koja je bila najbolje izvedena pjesma te večeri, preslušajte cijeli “Subbing”, jer su izvedene sve stvari s albuma i sve su zvučale jednako dobro, energično i zarazno. Ipak, ja bi kao svoje favorite večeri (a i inače) izdvojila “Razmak” te “Possibility“, koju su Antenati sinoć posvetili bivšim KSET-ovcima Mati Škugoru i Bradi na pruženim prilikama za sviranje u tom klubu.
Negdje na polovici večeri dečkima se na stageu pridružio i Yuri iz St!llnessa na pjesmi za koju mislilm da se zove “Utopija” (ispravite me ako griješim). Atmosfera je tada postala još užarenija, a ista se temperetura zadržala sve do kraja večeri.
Ono što je meni super kod Antenata je to kako na stageu djeluju jako jednostavno i prirodno i sve što imaju za reći kažu kroz svoju glazbu, a mislim da se i ostatku publike sviđa takav njihov ‘pristup’ jer ih dugo vremena nisu puštali s pozornice.
Na prvom bisu su odsvirali “Ima nas dovoljno“, koju je cijeli KSET otpjevao jednoglasno, ali su se nakon upornog skandiranja morali vraćati još jednom. Ovog puta su bis ‘odradili’ u malo ležernijem ritmu, opet s Yurijem kao gostujućim vokalom.
Nešto malo nakon ponoći koncert je ipak, na sveopće razočaranje, trebalo završiti, zbog strogih KSET-ovskih pravila. Meni je, na kraju, jedino žao što svaki ponedjeljak ne izgleda ovako.
