Hoomstock Festival 2018
Hoomstock je jedan od posljednjih ljetnih glazbenih festivala kojim možete napuniti baterije prije sezone novih radnih zadataka. Svake godine malo po malo raste, a ove je godine najvažnija promjena ta da je dodan drugi stage u glavnom prostoru, pa se tako dobilo na dodatnoj širini bendova. No, čini se da vrijeme nekako ne voli zagorske festivale u 2018. godini.
U petak je kiša u popodnevnim satima napravila mnogo kaosa pa mnogi bendovi očito nisu napravili svoje tonske na vrijeme, što je uvelike utjecalo na samu satnicu. Rundek & Ekipa su svoju tonsku odužili do 21 sat (glavni program je trebao početi u 20 sati), pa je sve kasnilo. Potom je i Koala Voice umjesto svirke počeo s tonskom, pa je satnica u tom trenutku bila beskorisna, iako su ju organizatori promijenili za vrijeme nastupa Home Conflicta. To je sve utjecalo i na raspoloženje belgijskih The Guru Guru koji na kraju nisu htjeli nastupiti, jer su oni trebali zatvoriti prvi dan. Dobra stvar jest da su mnogi bendovi oduševili svojim svirkama pa, iako je riječ dana bila ‘tonska’, zabave nije nedostajalo.
Najbliže izvornoj satnici krenuli su Tús Nua koji su nastupili na Akustika stageu (iako u ovom slučaju to nema veze s akustikom jer su svi bendovi ‘uštekani’). Tri cure i jedan momak na bubnjevima su pokazali zašto je njihov prošlogodišnji album iskočio kao jedan od najboljih u 2017. Vrlo solidna svirka s nekoliko manjih greškica dokazuje da ‘mali’ bendovi u Hrvatskoj danas rade čuda.
S druge strane, veliki hype koji se odvija oko Mary May proteklih mjeseci od početka mi se činio malo nategnut. Nakon odličnog prvog singla došla su dva sasvim prosječna, a Mary May je nastup na Hoomstocku bio tek treći u karijeri. Njen zavodljiv i jak vokal uz pratnju saksofona i gitare (čovjek je u petak prvi put svirao s njima) djelovao je kao jedna proba, pomalo smušeno, često dosta neuigrano… Generalno, iako su uvjeti bili nepredvidivi i njihov nastup je prebačen u školu, trebali su pružiti bolju i sigurniju svirku od onoga što su pokazali. Nadam se da će se za četvrtu svirku mnogo bolje pripremiti.
Iza 21 sati je konačno počeo i glavni program s Home Conflict, dečkima koji gaje britki punk rock zvuk. Primjeti se napredak kod njih od posljednjeg puta kad sam ih gledao, dobri su, imaju taj naboj koji kao punkeri trebaju imati. Sve u svemu, dobro otvaranje na drugom stageu. I onda, umjesto da se igra odmah prebaci na glavni stage, da dobijemo neprekidni slijed glazbe (jer sve što smo trebali bilo je okrenuti se za 180 stupnjeva), dobili smo već spomenutu tonsku Koala Voicea na glavnom stageu.
Jednom kad su se Koala Voice ‘naštimali’, krenuli su prašiti svoj set sa svojim najvećim hitovima (nažalost, nisu odsvirali i “Go Disco, Go”). Vidi se zašto ih mnogi smatraju jednim od najboljih slovenskih bendova mlađe generacije, jer fino sviraju melodičnije post-punk pjesme a la Franz Ferdinand pomiješane s distorziranim stvarima, kao što je “Vede premikanja” koja svakako spada u sam vrh njihovog stvaralaštva. Odličan bend, u svakom slučaju!
Odmah nakon njih na stage su uletjeli zagrebački rap rockeri Bruto Geto. Njihov nastup je energičan i prepun zajebancije, posebno u najavama pjesama gdje su za svaku pjesmu glumili drugi bend s festivala (čas Urban, čas Rundek, čas Antenat…). Koliko god nabrijano djelovali u početku, čini mi se da je pred kraj nastupa to djelovalo sve isfuranije, ali kako su i oni tek na početku karijere, vjerujem da će i taj dio doći s vremenom.
Zbog svoje duge i vrlo uspješne karijere, kako s Haustorom, tako i kasnije u solo radovima, Rundek je mamac za publiku gdje god da došao. Prošlogodišnja turneja s “Apokalipsom” mu je jasno pokazala da su fanovi željni prave bendovske svirke, da im je već dosta trija, pa je Rundek za ovu godinu skupio Ekipu i krenuo svirati svoje najveće hitove. To je pun pogodak, što je pokazao i nastup na Hoomstocku jer je publika otpjevala mnoge pjesme s njima. Sadašnji nastup nije samo glazbeni već i scenski, jer Rundek često pleše i glumi tijekom nastupa što dodatno daje na važnosti njegovoj izvedbi. Ipak, neke pjesme u drugačijim aranžmanima djeluju malčice slabije nego inače, ali, s obzirom da rade hit do hita, mislim da nije bilo čovjeka koji nije uživao u pravom headlinerskom nastupu.
Nakon njih su uslijedile Rezerve, bend koji je po mom mišljenju uspio idealno složiti rock i vic u glazbi. Zabava s njihovim pjesmama je neminovna, a to je pokazala i publika koja se dobro rasplesala tijekom njihovog nastupa. Album “Ravno u zamku” je hit album, a hit su i Rezerve, posebno kad su tako nadahnuti u želji za dokazivanjem prema potpuno nepoznatoj publici koja je dobrim dijelom vjerojatno i prvi put čula za njih.
Najveću žrtvu promjene satnice doživio je simpatični Dušan sa svojim bendom. Stray Dogg su u konačnici svirali četiri sata kasnije od onoga što je prvotno najavljeno, ali to ih nije omelo da pokažu što znaju. U bendovskoj varijanti (za razliku od solo verzije gdje je sve više u folk maniri) Stray Dogg zvuče kao lagani progresivno-psihodelični bend koji svaku pjesmu razvuče u nedogled. S takvim izvedbama pokazuju koliko dobro mogu razviti svaku pjesmu, a sve je zvučalo sneno i idealno za poželjeti laku noć publici pred spavanje (jer kao što sam već rekao, The Guru Guru ipak nisu nastupili).
Ako je petak riječ dana bila tonska, tad za subotu bez beda možemo reći da je to bila kiša. Kiša je počela tijekom nastupa NLV i padala i padala i padala… Tek je u par navrata stala na par minuta, pa opet počela padati… Koliko god to ispalo katastrofalno za organizatore jer je došlo sablasno malo ljudi, toliko su opet izvođači odsvirali svoje ponajbolje setove i maksimalno razveselili ‘kišne ljude’.
Za subotu je ‘Akustika’ prebačena na glavne stageove, što je bio dobar potez, pa je program krenuo već u kasno popodne. Pat Terna, koji je odsvirao svoj set u školi, i JR Augusta (kojeg sam u zadnjih godinu dana gledao 4-5 puta) sam preskočio, te sam došao na NLV. Ekipa ima jasno razvijenu svirku, dosta su igrani, a Nikol dominira svojim vokalom. Njihov psihodelični folk rock s utjecajima kiše je pokazao kojim će smjerom subota krenuti.
Nakon njih je krenula osječka trojka Harvo Jay koja se u međuvremenu pojačala za dodatnog gitaristu. Nisam ih još gledao uživo, pa je bilo krajnje vrijeme uloviti ih, da se vidi zbog čega se diže tolika prašina oko njih. S obzirom na uvjete, dečki su otprašili dobar set, pa se nadam da će tako nastaviti i dalje i biti jedan od temelja indie/alternative rocka narednih godina u nas.
Ogenj ima jedan od najdojmljivijih debi albuma u ovoj godini, a uživo to zvuči još i bolje. Iako me bilo strah kako će to zvučati na velikom stageu koji je visok i dosta odmaknut od publike, oni su se svojom izvrsnom svirkom i, prije svega, iskrenom emocijom približili već mokroj publici koja je s oduševljenjem plesala ‘ples na kiši’ po folk punk tonovima benda. Party je bio vrhunski.
Dogs in Kavala su se negdje izgubili dok su otišli večerati (kad vidim što su kasnije napravili, možda im je to bio samo trik), pa su na njihovo mjesto u satnicu uletjeli MRFY koji su trebali svirati nešto kasnije. Slovenska scena se kod nas prati jako slabo, a tamo se događaju odlične stvari, što su dokazali i ovi Slovenci koji žive na relaciji Novo mesto – Ljubljana. U svom prvom nastupu u Hrvatskoj pokazali su jedan vrlo dinamičan, energičan i moćan nastup, čime su se zapisali u moju tekicu jer ih definitivno želim pogledati još jednom u nekom klupskom okruženju.
Ako se tražio neki bend koji bi idealno poslužio da raspleše publiku u kišnim uvjetima, mislim da se nije moglo bolje pogoditi. Antenat je još jedan odličan party bend koji svojom energijom na stageu ponese publiku. Njihov reggae obojan melodijom i ritmičnošću dokazuje da su jedan od najmoćnijih live bendova, iako ih još i dalje mnogi ne znaju jer nemaju radijskih hitova. Nadam se da će se i to promijeniti uskoro.
Headlineri subote su bili Urban & 4, te sam se i tu pobojao kakva će njegova reakcija biti kada vidi manjak ljudi ispred stagea. I ponovno sam bio u krivu… Gledao sam ih nekoliko puta i uvijek mi je sve djelovalo možda i malo prenategnuto, jer su mu solo koncerti predugački s pregršt (barem meni) manje zanimljivih pjesama. Ovdje se krenulo odmah u glavu, pucao se hit za hitom. Bend kojim je okružen sastavljen je od vrhunskih glazbenika koji mu daju pravi vjetar u leđa pa sve zvuči perfektno. I onda dođe “Budi moja voda”, Urban ugasi sve instrumente i otpjeva pjesmu s publikom… Sve što mogu reći, ovo mi je bio najbolji koncert Urbana & 4.
I sad se vraćamo na Dogs in Kavala. Šest sati već pada kiša, ostalo je još malo ljudi u pola dva ujutro i oni kreću sa svirkom. Hladno je, svi promrzli, a oni kažu ‘imamo pive i na stageu ne pada kiša, dođite svi gore’, pa je dvadesetak ljudi uživalo u svirci u direktnom kontaktu s njima. Bilo je tu velikih tehničkih problema, čak je pukla i žica na gitari, ali Dogs in Kavala se nisu dali i gazili su koliko su uvjeti dopuštali, te pokazali kako se gradi odnos s (budućom) publikom i fanovima. Nakon njih su trebali još nastupiti i Debeli precjednik, ali je u dogovoru s organizatorima ta svirka otkazana.
Da li su namjerno zakasnili na svoj raniji set da naprave ovo, morat ću ih pitat jednom zgodom, ali ovaj potez je bio upravo ono što najbolje opisuje ovogodišnji Hoomstock. Humčani, nažalost, već godinama bojkotiraju festival u svojem naselju iz meni nepoznatih razloga. Kad se vidi ovogodišnji line-up u kojem su mamci bili uvijek rado viđeni gosti Rundek i Urban te cijela plejada odličnih bendova koji su izgradili svoj status posljednjih godina, jasno je da problem nije u line-upu. U petak nije padala kiša, pa opet domaćih nije bilo mnogo… Bilo kako bilo, oni koji su došli, bili su prava festivalska publika, publika kakvu bi samo poželjeti mogli. Kiša im nije smetala što je uvelike utjecalo na same nastupe izvođača koji su prisnije pristupili svojim svirkama, pa iako su jedino Dogs in Kavala pozvali ekipu na stage, ovih dva dana je izgledalo kao da svi plešemo s izvođačima na stageu i uopće ne marimo za sve van toga.
