Negdje tamo u šumi ponude festivala koji uglavnom drmaju obalu ljeti, a metropolu u sva druga godišnja doba, već petnaest godina postoji jedan pravi pravcati “pozitivac”. Njegova ideja, biti posve žanrovski neopterećen vikend ispunjen najpopularnijom glazbom regije na prvu zvuči kao utopija, no većina vas koji čitate ovaj tekst znate da je Pozitivni koncert stvarnost, da ne okuplja pjevače lakih nota i da je svake godine sve grandioznija proslava glazbe kojom se želi upozoriti mlade i one koji se tako osjećaju na opasnosti HIV-a.
Javno zdravstvo i pripadajuće joj akcije nisu domena nas muzikaša s portala pa ćemo pozitivac gledati malo drugačije, iz aspekta glazbene ponude koja je tu, eto, već dulje od desetljeća. Ovaj podugački uvod, u kojem još uvijek ni ne znate tko je svirao na jučerašnjoj, posljednjoj ikad večeri festivala stoji upravo zbog ovog “ikad”.
Naime, organizatori su, nakon toliko godina odlučili Pozitivcu reći zbogom. Nećemo se ovdje prisjećati kako je bilo prije, i kako su na pozitivac došli prošle zime jedni Editorsi, već pogledati kako je jučerašnji poker izvođača odlučio na najbolji mogući način reći zbogom ovakvoj manifestaciji. Krenimo redom.
Kirurški precizan start uz zagrebački Antenat u 20:00. Izuzetno nezahvalan zadatak. Prozračna velika dvorana Doma Sportova u kojoj morate zagrijati prisutne za ono što slijedi. Srećom nisu dečki iz Antenata od jučer. 20 godina iskustva natjeralo ih je da prenesu svoje dub i reggae ideje na sve moguće načine pa smo tako sinoć pola sata gledali kako malobrojna publika ne sjedi, ne razgovara, ne tipka po mobitelu uz pivo. Tko je ušao rano, svoj je fokus usmjerio na pozornicu, a na njoj zbilja solidnih trideset minuta koji nisu puka refleksija Dubioze Kolektiv, družine zbog koje je dvorana bila skoro pa dupkom puna sat i po kasnije.
Antenat ima festivalske naume, ali pravu koncertnu materiju i moram priznati da su lavovski odradili svoj posao u najnezahvalnijem terminu. Ono najbitnije, nisu popunili prvih pola sata programom, već su mu bili prava dodana vrijednost za uloženo vrijeme ali i novac. S tim mislima sam ispratio prvi akt večeri, spustio se s tribine u publiku, i čekao drugi čin. Teškaši velegrada vraćaju se na mjesto zločina. Malo više od dvije godine od rasprodanog, kultnog i nezaboravnog koncerta upravo u ovoj dvorani, duo Tram 11 opet je stao pred Zagrepčane koji su po tko zna koji put – skužili spiku.
Da vam olakšam jučerašnju težinu zadatka za Wooa i Targeta, zamislite da je prije vas svirao dub/raggae, a da nakon vas na binu izlazi trenutačno najpopularniji bend regije, samo kako bi nakon njih na pozornicu izašao šokantni i kontroverzni Krankšvester. Može li old school hip-hop, s pričama koje evociraju vremena kojih se fini komad publike uopće ne sjeća, upotpuniti mozaik zadnje večeri? I znaju li uopće klinci te sve silne tekstove?
Odgovori na gotovo sva pitanja su DA. Dugo sam bio mišljenja da su tramovci trebali reći zbogom nakon mitskog 11.11.2017, no po jučer prikazanom, Target i Woo se izvrsno drže, i ne misle stati. 45 minuta hitova sa svih školskih igrališta ovog grada. Propisno i pravilno repanje uz malo gubljenja daha, no s obzirom na godine i sve što treba uzeti u obzir, tram je i dalje ona dobra stara pouzdana češka tramvajska prikolica kakve po Zagrebu više ne možemo ni vidjeti. Sve što su trebali reći u tom kratkom periodu što su proveli na pozornici su rekli, a tamo naprijed je kudikamo mlađa publika od mene znala uredno tekstove. Linija Dubec-Črnomerec je i dalje itekako živa.
A sada, show. Napisao sam trenutačno najveći bend u regiji. Neki pravovjernici će možda uzeti to za zlo, ali Dubioza Kolektiv je postala žuto-crni monstrum koji jedva stane u Arenu, a kamoli Dom Sportova. Valjda su zato i svirali oba dana festivala. Da, toliko su popularni. Vesela plesna družina iz BiH bila je pretposljednji, ali svakako glavni igrač ovog Pozitivca.
Unatoč velikoj količini nefiltrirane energije i za********* na bini, Dubioza ništa ne ostavlja slučaju. Tako smo sinoć prije prvih taktova “U.S.A” na video zidu gledali poruku Tarika Filipovića. Produkcija raskošna, rekviziti posvuda po bini, a publika… u deliriju. Teško je nabrijati posjetitelje koji gledaju žanrovski čušpajz, no Dubioza to radi kako bi se u narodu reklo “ko iz šuba”. Mladi i stari, uz Dubiozu đuskaju svi. Bend je na sceni već zbilja dugo i linija raščlambe komercijalnih i manje uspješnih hitova više ne postoji. Svaka pjesma je singl za sebe. Bilo je interesantno čuti i “Free”, singl za popularni internetski pretraživač torrent datoteka “Pirate Bay”. Jeste li znali da je osnivaču Pirate Baya najdraži bend Dubioza? Vjerojatno jeste, ali neka i ovdje stoji taj podsjetnik.
Što se same glazbe tiče, društvo s pozornice jednostavno osjeća nedaće građanina vulgaris ovih prostora i daje mu nadu u bolje sutra. Teški tekstovi praćeni su plesnom glazbom koja vrišti uz limene instrumente i pojačani ritam. Ima tu i elektronike, rock’n’rolla… ma i sami znate već. Svi koji ovo čitate ste jednom gledali Dubiozu. Ako ste ih gledali, a jeste onda vam je jasno da se uz njih sve predrasude ruše na pod i gaze kako bi se napravilo malo više mjesta za ples. Dodajte još činjenicu da je njihov nastup bio svojevrsno zbogom Pozitivcu jer je nakon njih ostao još samo jedan čin, i jasno je da je njihov jučerašnji nastup bio vrhunac manifestacije.
I sada dolazimo do najteže zadaće večeri. Kako zatvoriti festival? Kako izaći na binu nakon goropadne Dubioze? Kako zadržati punu dvorani do iza ponoći? Sve to i puno više palo je na pleća Krankšvestera. Srećom, Osječani su u formi dobrih i kontroverznih singlova, pa sve to nije bilo toliko teško. Nisu uspjeli zadržati Dubiozin momentum jer dvije usijane glave su ipak manje moćne od njih sedam, pa se jedan mali pad elana morao osjetiti. Srećom, materijal više nego dovoljno dobar za jedan pravi pozitivni after pozitivca.
Tko god je jučer svjedočio gore napisanom, potpuno ili djelomično, otišao je doma – zadovoljan. Bilo da je dobio dobar koncert ili pak samo zabavu, Pozitivac je u svojoj posljednjoj ikad ediciji pružio dovoljno da s pravom zatvori jednu priču bez grižnje savjesti. Krank, Dubioza, Tram i Antenat će vas snaći na nekoj od pozornica prije ili kasnije, a Pozitivac će koliko vidim ostati lijepa uspomena svima. Ideja je u potpunosti sprovedena, a vrata od Doma Sportova, do neke druge prilike – zaključana.
