Zanimljiv gitaristički jazz

Ovaj album vrlo je dobro ostvarenje za postizanje unutarnjeg mira svakog slušača.

Ne susreće se baš svaki dan čisti jazz album u kojem je gitara glavni instrument, a kad se nabasa na takav album, potrebno je lagano privikavanje na ovaj zvuk. Ovdje gitara ipak ima potpuno drugačiju ulogu od one koju joj je u svojoj glazbi namijenio bard današnje hrvatske jazz gitare Elvis Stanić.Album “Jazzy Nyul Project” ne bavi se previše fusion temama, već je ukalupljen u moderan jazz okvir kojim dominiraju mirne gitarističke dionice i klavirske tipke. Na trenutke album je zaista nenametljiv, smirujuć, nekako dalek. To je vrlo pozitivna stvar u suvremenoj glazbi koja nam prečesto jednostavno smeta.Svima nam je ponekad potreban odmor od teškog i napornog dana, od glupe glazbe s komercijalnih radijskih postaja ili od bračnih i životnih partnera. Kao imperativ nameće se neko izdanje poput ovog; vrlo smireno, a opet nimalo dosadno. Pomalo je i nevjerojatan razvoj jazz glazbe u posljednjih stotinjak godina; u 1920-ima. bila najglasnija i najnemirnija glazba na svijetu, dok danas igra praktički potpuno suprotnu ulogu. Dovoljno je naprimjer poslušati ‘nervozne’ snimke Louisa Armstronga iz dvadesetih i onda neki ovakav album potpuno suprotne atmosfere.Na albumu se ne osjeća neki poseban nemir autora, ne osjeća se žurba da se završi posao do kraja bez samokritike. Na čak tri kompozicije, “Summer”, “Secret Vals” i “Tila & Sofa”, gostuje Matija Dedić koji je pritom dobio i puno vlastita prostora. Prva kompozicija koja se ritmom malo ističe između ostalih jest “Cabbage Man Blues” u kojoj gostuje Velimir Šegon na saksofonu. Jedna od dvije najdulje kompozicije jest “Fake Town“, koju čini iznimno ‘razvučenih’ i teških sedam minuta, emocionalno naglašeno melankoličnih.

Album zatvara pjesma “Ljetna kiša” potpuno drugačija od bilo čega drugog na albumu jer u sebi sadrži i pijevne dijelove koji pomalo podsjećaju na hrvatske pop uspješnice s početka ’60-ih., ali ne stvara pomutnju pred završetak.

Kroz čitavih sat vremena materijala provlači se lako prepoznatljiva shema kojom dominira prvenstveno gitara, a onda i ostali instrumenti od kojih se opet izdvaja klavir. Ovaj album dovoljno je drukčiji i dovoljno smirujuć da barem na trenutak probleme svijeta ostavimo izvan prozorskih stakala. Unutar automobila ili stana ove se note čine kao lijek za dušu ‘napaćenog naroda’.