Vitezovi bezdana jašu vraga, i malo dosađuju

Knights Of The Abyss još je jedan bijeg Ferreta u brutalnost današnjih mladih bendova. Svojim drugim albumom “Shades“, a prvim za konretnog izdavača, potvrdili su svoj stav u kojem ne odmiču od agresivnog metal izričaja.

37 minuta njihovog albuma nekako ne donosi ništa novo, osim činjenice da ih se i pored modernog death-core zvuka ipak prije može uspoređivati s nekim starijim black metal bendovima.

Logično je to kod albuma koji se odlikuje zlom thrash atmosferom, ali i muziciranjem koje im definitivno priskrbljuje nekoliko pluseva u odnosu na scenu. Scenu koju dijele s kolegama s Ferreta i trenutno straše svijet zajedničkom turnejom (Elysia, the Banner).

Vokal Mike toliko sebe unosi u ovu glazbu da je prije nedavne turneje čak i ‘ozlijedio’ grlo i glasnice i nije mogao odraditi koncerte pa su našli zamjenu.

Nije mi to ni čudno kada na albumu čujem njegovo skakanje iz thrash vriskova u blackersko growlanje. Definitivno daje pjesmama neki ‘hook’, jer inače bi stvari kao “Whorror Storm” ili “Running Out of Earthly Wealth” bile malo dosadne.

Ipak, unatoč dosta napornoj žestini i jednoličnosti, gitaristi su odradili totalno dobar posao pa melodičnim dijelovima na “Suicide Reign” ili melodičnom solu na “A New Darkened Faith“. To nekako zadržava pozornost, a jedino “Feeling Faint” je nekakav lagani spooky interlude (mislim da je oskvrnuće ovo nazvati baladom, ali – skoro).

Sve su to brzi bas-bubnjevi, skvičanje, pokoji solo i česti prekidi. I sve to (osim povremenih prog melodija) ništa bolje od Suicide Silence, Elysia ili Dead Man In Reno.

Osim toga, u albumu se nailazi na muziku koja je možda vrijedna nazivanja dobrim black metal albumom od jednog ovako mladog benda u kojeg čak i izdavači imaju povjerenja, ali sve u svemu, nikako se ne može preporučiti ikome osim pravim black fanovima, koje zanima kako to netko radi 2008. godine.

Čak i oni koji su uživali u prljavštini death-corea mislim da ovo mogu zaobići.