Maylene je odustala ili samo posustala

    740

    Maylene And The Sons Of Disaster

    IV

    Datum izdanja: 26.09.2011.

    Izdavač: Ferret Music

    Žanr: Hard Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. In Dead We Dream
    2. Save Me
    3. Faith Healer (Bring Me Down)
    4. Open Your Eyes
    5. Killing Me Slow
    6. Taking on Water
    7. Fate Games
    8. Come for You
    9. Never Enough
    10. Cat’s Walk
    11. Drought of ’85
    12. Off to the Laughing Place

    Prije nešto više od dvije godine bio sam moderni Nostradamus i pri obrađivanju trećeg album južnjačkih metalaca Maylene and the Sons of Disaster naslutio da će se sljedeći, četvrti po redu – zvati “IV“. Oh, kakvog li proročanstva!

    Bilo je tu još pretpostavki, a osim imena sve su ispale – krive. Posebno ona ‘neka sljedeći bude barem jednako fora kao ovaj’ jer – nije. Zbilja nije! I ovaj put vrijedi onaj trend da se svakim albumom miču od prvotnog metalcorea, pa je tu više rocka i metala s južnjačkim primjesama. Samo što su ovaj put prešli nekakvu imaginarnu granicu kada pjesme postanu toliko tipične da su – jednostavno dosadne. Šteta.

    Da se razumijemo, frontmen Dallas Taylor već neko vrijeme na svojim društvenim mrežama brani melodičniji i komercijalniji smjer benda (vidljiv na “Save Me” ili sladunjavoj pop stvarčici “Faith Healer“), što po samoj definiciji uopće ne bi bio problem (čak štoviše, jer i dalje patim za dobrom melodijom) da je album moguće nekako osjetiti i smjestiti ga tako da ga poželite čuti još i još.

    In Dead We Dream” kao otvaranje albuma nastavlja na poznatim temeljima i, kao takva, ima društvo u “Killing Me Slow” i testosteronskoj “Never Enough“. Ostalo pleše na komercijalnijim rock granicama gdje bi poneke dijelove čovjek mogao staviti i pored imena kao Black Stone Cherry ili Nickelback.

    Muziku podržava

    Nekoć smo ih nazivali ‘Lynyrd Skynyrd na speedu‘, i danas se to može reći samo za pokoji riff i za laganicu “Taking On Water“, koja bi mogla biti eventualno Skynyrdov “Simple Man”.

    Preostali ‘filleri’ potvrđuju da su Maylene izgubili (ili od njih svjesno odustali) onu ludost i brzinu, pa ovaj album djeluje puno pripitomljenije i logičnije. Zovite to zrelije ako vam paše, ali onda dodajte – manje žestoko i generički. Možda je razlog i što ih više nema šestero u bendu, već četvero, čime su najviše naškodili gitarističkim eksplozijama.

    Južnjački pristup Alabame uvijek će biti tu, samo mi nije jasno u koje se to prostore žele ugurati tom svojom progresijom i evolucijom. Stigli su na prag južnjačkih hard rock bendova kao Black Stone Cherry, Theory of a Deadman ili Saliva. Nije ovo katastrofa, samo što bi meni bilo draže da su ostali onako specifični, kao do sada. Svatko se mijenja i nije prvi put da fanovi cvile zbog toga.

    Muziku podržava