Važnija atmosfera od pjesama

Ne znam baš koliko je Al Stewart popularan na ovim našim prostorima, ne znam baš ni koliko je ovdašnjih poznavatelja svjetske glazbene scene (ili bar onih koji se tako nazivaju) ikada čulo za njegovo ime, ili poslušalo koji njegov rad. Evo odmah na početku, dužan sam jedno priznanje. Ni ja osobno, kao potpisnik ovih redova, nisam nikada ranije niti slušao, niti sam bio upoznat sa karijerom ovog muzičara.

Možda je njegov, nedavno objavljen album – “A Beach Full Of Shells“, svima nama prilika za upoznavanjem sa radom i djelom ovog veterana, mada nam samo jedan album neće reći ništa u potpunosti o njegovoj karijeri, poslužit će nam za otkrivanje nekih osnovnih smjernica koje se tiče Stewartovog glazbenog izričaja.

Dakle, Stewart je rođen prije punih šezdeset godina u Škotskoj, a svoju je glazbenu povijest počeo pisati kao gitarist benda The Sabres. Ovaj je sastav našao svoje mjesto na londonskoj folk klupskoj sceni, a nakon što potpisuje ugovor s izdavačkom kompanijom CBS, 1967. godine, Al Stewart izdaje svoj album prvijenac “Bedsitter Images”, i od tada počinje njegova solistička karijera, koja eto uz razne pauze traje i do današnjih dana. Upravo taj folk stil, glazbeni je izričaj koji Stewart njeguje godinama, pa naravno da onda niti “A Beach Full Of Shells” nije iznimka.

Da razjasnimo, ovaj folk, u Stewartovom slučaju, ne znači pjesme obogaćene violinama, harmonikama ili što ja znam čime, već mi to opasno vuče na nekakav popfolk (ajmo ga tako nazvati). Album sadrži trinaest više-manje mirnih, opuštajućih pjesama. Iako ovdje nikako ne možemo niti očekivati, niti govoriti o kojekakvim hitovima, niti pjesmama koje će se vrtjeti po raznim ljestvicama.

Već prva stvar “The Immelman Turn” je ugodno iznenađenje, svakako je najbolja pjesma ovoga rada. Lijepa melodija, te ugodna atmosfera čine je glavnim favoritom. Treba napomenuti još poneku stvar. Na primjer dopadljivu rock ‘n’ roll “Class Of ’58“, koja zvuči kao da ju je otpjevao legendarni Jerry Lee Lewis. Također “Gina In The King’s Road” se isto nameće (barem se meni tako čini) kao jedan od boljih ‘komada’.

I to bi uglavnom bilo sve ono što ćete donekle upamtiti. Ostatak se, brzo zaboravlja. No ima nešto drugo, nešto pozitivno u cjelokupnoj atmosferi koju Stewart ostavlja. Mislim da je za ovaj album ona važnija od same kvalitete pjesama, jer će vjerujem biti prepoznata.

I na kraju, što još reći o ovome albumu, odnosno Al Stewartu? Kažu da jedna slika vrijedi tisuću riječi – to bi sigurno moglo vrijediti i za note. Onako na brzinu razmišljajući, neki dijelovi “A Beach Full Of Shells” izgledaju kao da ih je otpjevao Chris de Burgh. Tko voli nek izvoli.