O jednoj mladosti i jednom DJ-u

    1038

    Movement: BBC Radio 1 Peel Sessions 1977-1979

    Kompilacija

    Izdavač: EMI / Dallas Records

    Žanr: Punk, Reggae, Rock, Ska, Synthpop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Jam – In the City
    2. Buzzcocks – What Do I Get?
    3. Generation X – Youth Youth Youth
    4. The Stranglers – No More Heroes
    5. The Adverts – Gary Gilmour’s Eyes
    6. The Slits – Love and Romance
    7. XTC – Science Friction
    8. Dr Feelgood – She’s a Wind Up
    9. Tom Robinson Band – Don’t Take No for an Answer
    10. Ian Dury and the Blockheads – Sex, Drugs & Rock’n’roll
    11. Adam and the Ants – Deutscher Girls
    12. Siouxsie & the Banshees – Hong Kong Garden
    13. The Only Ones – Another Girl, Another Planet
    14. The Undertones – Get Over You
    15. The Rezillos – Top of the Pops
    16. The Flys – Love and a Molotov Cocktail
    17. The Members – Sound of the Suburbs
    18. Stiff Little Fingers – Alternative Ulster
    19. Skids – The Saints Are Coming
    20. The Angelic Upstarts – We Are the People
    21. The Ruts – S.U.S
    22. 999 – Homocide
    23. John Cooper-Clarke – Reader’s Wives
    1. Penetration – Movement
    2. Monochrome Set – Goodby Joe/Strange Boutique
    3. Wire – The Other Window (Original Version)
    4. Magazine – Light Pours Out of Me
    5. Joy Division – Transmission
    6. Killing Joke – Wardance
    7. The Human League – Being Boiled
    8. Orchestral Manoeuvres in the Dark – Messages
    9. The Psychedelic Furs – Sister Europe
    10. Simple Minds – Premonition
    11. Public Image LTD. – Poptones
    12. Steel Pulse – Jah Pickney (Rock Against Racism)
    13. Aswad – It’s Not Our Wish
    14. UB40 – Food for Thought
    15. The Special aka – Gangsters
    16. Madness – The Prince
    17. The Selecter – Street Feeling
    18. The Beat – Ranking Full Stop

    Kompilacija “Movement: BBC Radio 1 Peel Sessions 1977-1979” u sebi sadrži dvije priče.

    Prva priča je o društveno-kulturno-glazbenom pokretu koji je krajem
    sedamdesetih zahvatio Veliku Britaniju odakle se proširio na cijeli
    svijet. Riječ je naravno o punku i njegovom mlađem bratu, novom valu.Na kompilaciji se nalazi 41 izvođač zastupljen s po jednom pjesmom, pa bi samo njihovo nabrajanje oduzelo previše prostora. Otvaraju je The Jam s “In the City” koji već u toj ranoj fazi (Paul Weller u doba snimke još nije napunio 19 godina) pokazuju da su nešto posebno. Mnogi bendovi zvuče vrlo primitivno, da ne kažem limitirano, te je pitanje koliko bi bili primijećeni izvan konteksta u kojem su djelovali, no ima tu i primjera savršenih pop pjesama od tri akorda – naprimjer “No More Heroes” The Stranglersa ili “What Do I Get” Buzzcocksa – utoliko impresivnijih jer je riječ o živim snimkama iz radijskog studija. Te pjesme demonstriraju da je usprkos onom starom mitu među punkerima bilo i onih koji su znali svirati, ili možda bolje rečeno, skladati ljepljivu pjesmu.Prvi disk kompilacije slavi snagu mladosti na način najbolje sumiran u himni “Youth Youth Youth” u kojoj Generation X poručuju da ne žele igrati po pravilima svojih roditelja. Protagonisti te scene međusobno su možda imali različite motive i ciljeve. Neki su bili politički svjesni, pojedini su možda u tome bili radikalniji i militantniji od drugih, a neki su se samo željeli dobro zabavljati. No vezao ih je osjećaj zajedništva i pripadnosti istoj generaciji, generaciji koja je dijelila iste ideale na način na koji nijedna generacija poslije njih to više nije činila pa danas Hladno pivo pjeva “kaže stari što nam fali su bar neki ideali“.

    Osim golobradih punkera prvi disk kompilacije sadrži i nešto starije pub-rockere poput Dr. Feelgooda i Iana Durya & The Blockheads, koji su se pojavili nešto prije, no veći uspjeh i pravi dom nisu našli sve do pojave punkera koji su ih prihvatili kao svoje, a disk zaključuje punk pjesnik John Cooper-Clarke recitacijom “Reader’s Wives”.

    Kompilacija je organizirana tako da su slični izvođači grupirani zajedno. Prvi disk je tako više okrenut punku (i pub-rocku), a drugi onome što je iz njega nastalo, post-punku, odnosno novom valu. Novi val je doduše izraz koji se upotrebljava kako bi se obuhvatilo mnoge popularne glazbene stilove toga doba. U novi val ubrajaju se synth-pop, punk-rock, reggae, ska-punk, dakle gotovo svi popularni pravci s prijelaza ’70-ih u ’80-e. izuzev disca i heavy metala (naravno, daleko od toga da novovalni izvođači nisu flertovali i s njima).

    Muziku podržava

    Stilskoj raznolikosti usprkos, slušajući kompilaciju ne može joj se poreći ujednačenost. Očito je da su svi ti izvođači dijelili isti senzibilitet i pripadali istoj sceni premda su svirali različite vrste glazbe. Očita je i razlika između prvog i drugog diska. Premda kompilacija obuhvaća samo tri godine, primjetno je da su izvođači koje svrstavamo u novi val postali mnogo ozbiljniji i odvažniji, kako u istraživanju neistraženih glazbenih teritorija tako i u porukama koje su postale angažiranije i radikalnije.

    Tu su Killing Joke sa svojim urbano-tribalno-militantnim plesom, kao i eksperimentalni pop tonovi Public Image Limited. The Human League s mračnim synth-popom “Being Boiled” demonstriraju da su u svojoj ranoj inkarnaciji bili bliskiji Depeche Mode kakve znamo nego su to bili sami Depeche Mode u svom početku, a slično zvuče i Orchestral Manoeuvres In The Dark.

    Simple Minds su pak u svojoj ranoj fazi bili pod očitim utjecajem Roxy Music, a čak i prije globalne slave i hitova odskaču od svojih kolega na kompilaciji ‘popističnijim’ i muzikalnijim zvukom koji ipak još uvijek nije dobio blještavu glazuru produkcije iz osamdesetih kakvu će kasnije dobiti.

    Zapravo, na ovoj kompilaciji nalaze se zametci čitave glazbe ’80-ih – dance-pop novi romantičari, darkeri, gotičari, ska-punkeri i college-rock alternativci – svi oni svoj nastanak dijelom duguju upravo bendovima sa ove kompilacije.

    Kraj kompilacije rezerviran je za plodove poznate ljubavi punka i reggaea. Steel Pulse i Aswad ponajbolji su britanski roots reggae bendovi, no najimpresivniji su ipak UB40. Prije nego što su postali cover bend koji svira pitome i romantične reggae obrade, UB40 bili su reggae bend s uličnim kredibilitetom čiji su angažirani tekstovi mogli ponuditi ‘hranu za misli’, popraćenu fascinantnim autorskim reggae melodijama. The Special A.K.A. (aka The Specials), Madness, The Selecter i The Beat čitavu stvar zaključuju u nešto lakšem i duhovitijem tonu, sa zabavom na pameti prije protesta.

    Nemoguće je ne uočiti neke izostanke na kompilaciji. U prvom redu to se odnosi na The Clash i The Sex Pistols, a nema ni The Fall, omiljenog benda Johna Peela kome pripada druga priče ove kompilacije.

    John Peel bio je dugogodišnji DJ BBC Radija 1 koji je u svojim ‘sessionima’ skoro 40 godina puštao živu studijsku svirku uglavnom mladih bendova. Nije da je ovo prva kompilacija koja nosi ime “Peel Sessions”, niti se Peelov rad poklapa s punkom – on je na BBC došao već deset godina ranije – međutim ova kompilacija možda bolje od ijedne druge demonstrira kakvo je uho za talente Peel imao.

    Većini bendova koji se nalaze na ovoj kompilaciji Peel je dao priliku u njihovim samim početcima, prije ili negdje oko doba objavljivanja prvog albuma, a većina od njih ostvarila je kasnije respektabilne karijere, neki i globalnu popularnost.

    Ako vam je John Peel dao zeleno svjetlo, to je bila gotovo službena potvrda da nešto vrijedite, a Peel je imao neumorne uši i vrlo širok glazbeni ukus, ponajprije, ali ne isključivo, okrenut tzv. undergroundu i neafirmiranim bendovima.

    Peel je često, naročito u doba punka, u svom programu puštao glazbu od koje se glavešinama iz uprave BBC-a dizala kosa na glavi, no već tada je pametno zaključio da na javnoj radioteleviziji ipak ima više slobode nego što bi imao da prijeđe na neku komercijalnu radio postaju.

    U Hrvatskoj tada možda ne bi razumjeli što je htio reći, no danas kad i mi živimo po pravilima kapitalizma jasno nam je da je Peel bio u pravu. Kad se stvari tako promotre čini se da se od toga doba nije mnogo toga promijenilo, no punkeri ipak jesu promijenili svijet, samo možda ne u tolikoj mjeri i ne na onaj način na koji su se nadali. “Movement” je stoga odličan uvid u posljednju stvarno veliku društveno-glazbenu revoluciju 20. stoljeća.

    Muziku podržava