Skoro pa najbolje od Hartmana

    1153

    Johnny Hartman

    Just Dropped by to Say Hello

    Datum izdanja: 22.10.2007.

    Izdavač: Verve / Aquarius Records

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Charade
    2. In The Wee Small Hours Of The Morning
    3. Sleepin’ Bee
    4. Don’t You Know I Care
    5. Kiss & Run
    6. If I’m Lucky
    7. I Just Dropped By To Say Hello
    8. Stairway To The Stars
    9. Our Time
    10. Don’t Call It Love
    11. How Sweet It Is To Be In Love

    Ako volite Johnnya Hartmana, ovo je disk za vas. Ako pak niste ljubitelj fatalnog čikaškog vokalnog trubadura, onda ni “Just Dropped By to Say Hello” neće značajno promijeniti stvar. Hartmanov mekani, senzualni stil izvođenja balada toliko je, naime, suveren da ili gađa ravno u dvadesetku na pikadu, ili se čini toliko pretencioznim da je jedva podnošljiv.

    No čak i oni koji zastupaju potonje stajalište moraju Hartmanu priznati koautorstvo barem jednog remek-djela: “John Coltrane and Johnny Hartman”, istinski vrhunskog albuma (za koji će fanovi, ipak, uvijek veći obol priznati Coltraneu!).

    “Just Dropped By to Say Hello” sljedbenik je upravo navedene ploče, druga Hartmannova snimka za etiketu Impulse! na kojoj je vidljivo da je Hartmann baštinio nešto od iskustva s legendarnim saksofonistom – naime, za potrebe ovog projekta uzeo je tada već Traneu jedva zamjenjivog bubnjara Elvina Jonesa, a preko njega u sastav je stigao i Hank Jones, Elvinov najstariji brat i jedan od prvih pijanističkih velikana be-bopa.

    Gitarist je dostojan ovog društva – Kenny Burrell upotpunjava zvjezdani line-up na tri skladbe, između ostalog i na odličnoj izvedbi “Sleepin’ Bee“, dok saksofonist Illinois Jacquet (još jedan velikan iz vremena Hanka Jonesa) gostuje u čak pet skladbi. S ovakvim pobočnicima, teško da je moglo ispasti slabo.

    Muziku podržava

    Već “Charade” Mancinia i Mercera pokazuje koliko je Hartmann samouvjeren na ovom sessionu, kojeg su najsvjetliji trenuci “Stairway to the Stars“, naslovna skladba, ali i (dakako) “In the Wee Small Hours of the Morning“, s iznimnim Burellovim dionicama.

    Ni sve ostalo, međutim, ne zaostaje značajno, niti nosi drastično drukčija raspoloženja: u ovako baladno natopljenom albumu nema velikih iskakanja – no kad vam session ispadne ovako organski dobro, to je prije prednost negoli mana. Bend vrhunski reagira od groovea u otvarajućoj skladbi do završne baladne kode – pri čemu je posebno interesantno čuti Elvina Jonesa u prigušenom, svilenom izdanju, bez poliritmične grmljavine koja je nosila Coltraneov kvartet.

    “Just Dropped By to Say Hello” tako se ukazuje ne samo kao kronološki nasljednik vrhunskog dueta s Coltraneom, već i kvalitativni. Hartman nakon njega više nikad neće snimiti jednako izvrsnu ploču, jednako kao što ni Coltrane nakon albuma s Hartmanom nikad više neće snimiti tako lako slušljivo.

    Činjenica pak da su već i ova dva rada osigurala Hartmanu mjesto u vječnoj galeriji, čak i da nije snimio ništa drugo, također govori koliko je superiorno izveo svoju zadaću na ovom albumu. Odlična ploča za najšire slušateljstvo!

    Postava: Johnny Hartman (vokal), Illinois Jacquet (tenor saksofon), Hank Jones (piano), Kenny Burrell i Jim Hall (gitara), Milt Hinton (bas), Elvin Jones (bubnjevi)

    Muziku podržava