Moderno i tradicionalno

Susan Tedeschi je američka pjevačica, gitaristica i kantautorica koja gaji duboku ljubav i razumijevanje za tradicionalnu američku glazbu, kako za njene korijene u folku i bluesu američkih crnaca, tako i za (r)evoluciju koju je ta glazba prošla u posljednjih pedesetak godina kroz žanrove rocka, ali i soula i funka.

Tedeschi se često spominje kao jedno od najuzbudljivijih mladih imena u bluesu, no blues je u njenoj glazbi samo temeljac kojeg ne doživljava ortodoksno. Njena glazba je dinamična, raznobojna i pitka.

Tedeschi se nastavlja na glazbu Jimija Hendrixa, The Allman Brothers Banda i ambicioznih britanskih rokera nastalih iz impresioniranosti američkim bluesom poput Cream i Led Zeppelin. Glazbu koja nije izumrla dolaskom punka, što je uvriježeno stajalište u mnogim retrospektivama rocka.

Susanin suprug Derek Trucks, koji je u The Allman Brothers Bandu stao u velike cipele legendarnog Duannea Allmana, svira na ovom albumu te pokazuje zašto je najcjenjeniji mladi rock gitarist danas (specijaliziran za slide gitaru).

No, unatoč Dereku i drugim sjajnim glazbenicima koji sviraju na ovom albumu, sama Susan je nesumnjivo glavna zvijezda “Back To The River” na kojem supotpisuje sve skladbe osim funky obrade Allena Toussainta “There’s Break In The Road“.

Nije to jedina funky stvar na albumu. Uvodna “Talking About” koja govori o podizanju duha ima prigodan energični aranžman u kojem pršte gitare, debeli mesnati bas i dinamične izmjene bubnjarskih dionica.

Naslovna pjesma albuma govori o životu glazbenika koji su rastrgani između profesije koja ih tjera na put i čežnje za povratkom domu i obitelji, a njezin soul-blues-rock s južnjačkom aurom nije teško zamisliti na nekom albumu već spomenutih Allmansa. U sličnom je duhu i sjajna “Butterfly“.

Drugdje stvari naginju r’n’b-u, poput laganije poluakustične “700 Houses“, još jedne pjesme koja preispituje tragediju Katrine, ili “True” koja bi lako mogla naći mjesto na repertoaru Ala Greena ili Bobbya Womacka.

“Learning The Hard Way” ima afrokubanski ritam i ljepljivu melodiju, a “Revolutionize Your Soul” je duhovni gospel-soul.

“People” govori o tome da moramo educirati vlastite misli kako bismo napravili pravi izbor, no pitanje je postoji li izbor koji je drugačiji i bolji od ostalih. Album zatvara klasični sporogoreći električni blues “Can’t Sleep At Night“.

Bilo da je riječ o žešćim ili sporijim brojevima, Susan pjeva sa emotivnim i moćnim glasom, te time čini i jednostavne, već poznate stihove uvjerljivima. Uz međuigre više gitara i već spomenute masni funky bas i poliritmično bubnjanje, album obogaćuju i mnogi slojevi instrumenata s tipkama, te ponegdje r’n’b puhači.

Ovom albumu ne treba druge promocije osim glazbe na njemu. Glazbe koju rade ljudi koje samo zanima da stvaraju i sviraju ono što vole, i to rade sa žarom i iskrenošću zbog kojih je lako osjetiti isto uživanje dok slušate album.

Ako ste u recenziji albuma prepoznali vlastiti ukus, nabavite “Back To The River” i nastavite tražiti veze kroz stablo dobre glazbe koje se prostire kroz već mnoga desetljeća.