Sjećanje na album brzo će ishlapiti

Moje poznavanje Kid606-ovog opusa limitirano je na par izdanja koji su ostavili takav dojam da njegovo ime automatizmom vežem za kompleksnu, brzu i nervoznu elektroniku za koju, iako mi se sviđa, rijetko imam strpljenja.

Situacija poput slušanja Lost Sounds ili The Blood Brothers, dva
odlična, energična postpunk/post HC benda koji sunajčešće za moje uši
jednostavno pre…!

U očekivanju nečeg takvog nemalo sam se iznenadio preslušavajući “Resilience“. Skoro da bi pomislio kako je Kid606 ostario i omekšao, međutim ispravnije bi bilo reći da je otišao korak dalje. Potez za pohvalu no s upitnim rezultatom.

Parafrazirajući naslov albuma koji je 2000.-ite izdan za Ipecac Recordings, uvodna stvar “Done With The Scene“, kao da u startu želi naglasiti odmak od Kidovog prijašnjeg rada tj. istaknuti model po kojem je “Resilience” skrojen – jedna tema po pjesmi.

Jednostavnost te opuštena i nenametljiva atmosfera brzo osvajaju i nose kroz šarenilo svih 12 tema, doživljavajući neku vrstu vrhunca sa “Banana Peel“, najživljom stvari koja me neodoljivo podsjeća na Mouse On Marsovo plesno čudovište “Autoditacker”, ukroćeno sedativima.

Problem nastaje kada ambijentalna “Audition” privede album kraju jer kako ona završava tako hlapi i sjećanje na upravo preslušani album. Razlog tome djelomično leži u tome što je onaj korak dalje možda novina za Kid606-a no to u biti nije ništa drugo nego iskorak u svijet kojim su mnogi drugi prije njega koračali velikim koracima. Osim toga, s obzirom na repetativnost koja iako ugodna, često nigdje ne vodi, trajanje albuma od gotovo sat vremena čini mi se ipak malo pretjerano.

Iako sam siguran da će “Resiliance” puno češće mrdati membrane mojih zvučnika od ranijih Kidovih hardcore manijačenja, ne radi se o materijalu koji će na bilo koji način obilježiti elektronsku glazbu pa ga kao takvog ne mogu preporučiti kao obaveznu lektiru.

Tekst: Goran Mikulić