Ry za šljakere

    4120

    Ry Cooder

    Pull Up Some Dust and Sit Down

    Datum izdanja: 30.08.2011.

    Izdavač: Nonesuch / Dancing Bear

    Žanr: Folk-Rock, World Music

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. No Banker Left Behind
    2. El Corrido de Jesse James
    3. Quick Sand
    4. Dirty Chateau
    5. Humpty Dumpty World
    6. Christmas Time This Year
    7. Baby Joined the Army
    8. Lord Tell Me Why
    9. I Want My Crown
    10. John Lee Hooker for President
    11. Dreamer
    12. Simple Tools
    13. If There’s a God
    14. No Hard Feelings

    Iako je već davno prestala biti vijest da je Ry Cooder snimio dobar album (čovjeku su, jednostavno, gotovo svi albumi takvi), uvijek je lijepo primijetiti trenutke kada se umjetnik koji je dokazao ‘sve živo’ uspije izdići iz svog visokog prosjeka i podariti svijetu još jedan oveći naramak razloga da ga dodatno vole.

    Pull Up Some Dust and Sit Down” novi je autorski album američkog gitarista i kantautora Rya Coodera koji svoju snagu crpi iz američke ljevičarske kantautorske baštine (kodna imena: Woody Guthrie, Pete Seeger i drugovi), latinoameričke (preciznije, meksičke) muzičke tradicije i afroameričkog blueserskog naslijeđa.Osim što Cooder te žanrove interpretira i razumije kao malotko na svijetu, svojoj je muzici dao miris ‘toplog, dobrohotnog cinizma’, kojeg će pažljiviji slušatelji prepoznati kod djela Arsena Dedića. Direktna inspiracija za album je recesija koja je od 2008. naovamo poharala burze, banke, industriju, a ponajviše korisnike bankarskih usluga koji su osuđeni na milost i nemilost telaca s puno para i malo morala. Osim što bi bilo lijepo da dođe u Hrvatsku i održi koncert, Cooderu bi boravak u Hrvatskoj mogao koristiti kao inspiracija za idući album u kojem bi se mogao pozabaviti ovim istim temama. Jamačno bi dobio mnogo dobrih ideja.

    “Pull Up Some Dust and Sit Down” može se protumačiti i kao Cooderov odgovor na Dylanovu ploču “Modern Times“: kao i kod Dylana, njegovi su likovi suočeni u sumornim situacijama, a stihove prati uglavnom vedra, rasplesana i živahna muzika koja unatoč svojoj razigranosti riječima pjesama daje dodatnu težinu, tmurnost i turobnost.

    Muziku podržava

    Cooderov glas dobio je patinu koja je njegovom izričaju dala izravnost u pripovijedanju ovih 14 uglazbljenih priča, od kojih svaka jasno demonstrira superiorno Ryevo natezanje i trzanje svake žice koja mu se nađe na putu. Crnog humora ima napretek, i u riječima i u muzici, a album zvuči pomaknuto i razmrdano, poput zamišljenog ‘soundtracka’ za izgubljeni film Charliea Chaplina.

    Svaka odsvirana ili otpjevana nota daje nešto novo u ionako bogatu glazbenu Cooderovu tapiseriju, što u konačnici daje po svim kriterijima briljantan album.

    Muziku podržava