Riba ribi grize – bradu

    966

    Beardfish

    The Void

    Datum izdanja: 27.08.2012.

    Izdavač: Inside Out

    Žanr: Progressive Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Intro (By Andy Tillison)
    2. Voluntary Slavery
    3. Turn To Gravel
    4. They Whisper
    5. This Matter Of Mine
    6. Seventeen Again
    7. Ludvig & Sverker
    8. He Already Lives In You
    9. Note
    10. I. Note
    11. II. Descending
    12. III. The Void
    13. IV. Note (reprise)
    14. Where The Lights Are Low

    Šteta je što se ovaj švedski bend nikako ne može ozbiljno izvući iz ‘progresivnog undergrounda’, jer već godinama redovito snima dobre albume kojima dominira retro sound.

    Ukorijenjen u ostavštini najpoznatijih progera ’70-ih., Beardfish
    uspješno i umješno kombinira svoj osnovni stil s rockom, jazzom i
    bluesom, a na “Mammoth” (2011.) i “The Void” osjeća se i gitarska
    orijentacija prema heavyu. Drugospomenuto, novo izdanje, inače sedmo u
    11 godina koliko postoje, donijelo je i jasne naznake stoner i doom
    utjecaja, i to prvenstveno kroz tromije i teže ritmove, ‘prašinom’
    infektirane riffove i naglašeno retroiziranu produkciju.

    Pjesme Beardfisha i dalje su kompleksnijih, progresivnih struktura, a velika im je vrijednost ta što su izrazito univerzalne, odnosno svaka se razlikuje od ostatka, što kroz svoje centralne, žarišne točke, što kroz cjelokupnost izvedbene forme. Pune su melodija i harmonija, svoje različitosti spajaju izvrsnim prijelazima, koji amortiziraju ponekad i nagle izmjene i promjene ritmova, glasnoće tonova ili, recimo, instrumentalne izvedbe.Gitarski riffovi u globalu su poprilično oštri, ponekad tromi, tmurniji, ali uvijek glasni i hipnotički, solaže precizne, potentne, ali isto tako i nabijene emocijama, a klavijature kombiniraju raskošni ‘hammondovski’ hardrockerski i sofisticirani neoprogresivni sound, a atmosferi, čije održavanje pomažu i akustike, bismo uz psihodeličnost mogli dodati i karakteristiku – ozbiljnost. Basevi su kontinuirana atmosferska potpora s dijelovima u kojima se potpuno izdvajaju iz cjeline i preuzimaju ulogu vođe, bubnjevi vrlo decentni, uglavnom pravilnoritmičkih izražavanja, bez previše istrčavanja i s prijelazima koji ni na jednom mjestu ne narušavaju niti ugrožavaju izvrsno usklađen sustav korelacije.

    Pjevač Rikard Sjöblom svojim je vokalnim sposobnostima nadmašio većinu svojih subžanrovskih kolega, sposoban je kroz svoje pjevanje prenijeti priču pjesme i duboko proživljava svoje interpretacije. Zbog velikih modulativnih vrijednosti, koje se kreću od krhkih pjevanja, gdje se svakog momenta očekuje da će mu glas ‘puknuti’, preko emotivnih, pa intenzivnijih, snažnijih i dubljih, zatim ozbiljnih, muževnih, ljutitih, pa sve do vrlo grubih, dubokih, grlenih pjevanja, potreba za pratećim vokalima nije posebno izražena, pa se oni pojavljuju tek na momente.

    Muziku podržava

    Ovdje je sve podređeno cjelini, nema instrumentalnih preforsiravanja, soliranja i razdrkavanja do besvijesti, no usprkos tome, jasno je da su individualne izvedbe na visokoj razini.

    Jedan od takvih primjera je pjesma “Voluntary Slavery“, koja kroz žestoke gitarske riffove, nabildani bas i brzi ritam u jednom dijelu naglašava gitarsku virtuoznost, da bi je akustično-vokalni interludij malo ‘spustio na zemlju’, a finalni dio ponovno ponudio da se istakne u svoj svojoj snazi. “Turn To Gravel” napucana je stoner/doom rock stvar s ‘heavijaniziranim’ heavy solom, “They Whisper” je opuštenija, srednjeritmička pjesmica s uvodnim pop melodijama, vokali kombiniraju dominantnost i mirnoću, imaju ispomoć back pjevanja, klavijature su klasično pratećih, atmosferskih karakteristika, a pri kraju je sound glasniji i neobuzdaniji, uz solo bas gitare i bubnjarsku ‘paljbu’.

    Seventeen Again” naglašenija je kombinacija jazza, prog i hard rocka, “Ludvig & Sverker” ima puno akustike, a k tome još i alternative, ‘vodenasta’ onomatopeja, piano i lagana činela uvode u doom/hard rock naslov “He Already Lives In You“, kojim dominiraju žešće gitare i klavijature. Šesnaestominutna “Note” je četverodijelna pjesma, uglavnom mirnijih ritmova, nabijena emocijama, pomalo melankolična, s miksom osjećaja i kaotičnosti u piano sekvencama, uglavnom mirnim instrumentalijama i vokalnim izvedbama, zastupljenijim u završnom dijelu, a “Where The Lights Are Low” je blues rock balada.

    Rezime – još jedan zanimljiv i vrlo slušljiv album benda koji, nažalost, poznaje (pre)malo ljubitelja progresivnog rocka. Nije baš izgledno da će im se nakon ovog izdanja značajno pojačati baza fanova, no jest da Beardfish mjesta za progresiju itekako ima.

    Muziku podržava