Povratak europskih kraljeva progresive

    922

    The Flower Kings

    Banks Of Eden

    Datum izdanja: 18.06.2012.

    Izdavač: Inside Out

    Žanr: Progressive Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Numbers
    2. For The Love Of Gold
    3. Pandemonium
    4. For Those About To Drown
    5. Rising The Imperial

    Pet godina, ili štogod manje, trajao je ‘on-hold’ status jednog od najuvjerljivijih, ako ne i najuvjerljivijeg nasljednika progressive rocka ’70-ih, švedskog sastava The Flower Kings.

    U tom su periodu najaktivniji bili frontmen Roine Stolt, koji je s
    Transatlanticom snimio remek-djelo “The Whirlwind” (2009.) i dva live
    albuma kao nusprodukt brojnih svirki, te basist Jonas Reingold, koji je
    sa svojim Karmakanicom snimio “Who’s The Boss In The Factory” (2008.) i
    “In A Perfect World” (2011.).

    Gledajući postavu, u njoj nije došlo do nekih značajnijih promjena, s obzirom da su tu i dalje, uz spomenutu dvojicu, izvrstan klavijaturist Tomas Bodin, gitarist/vokal Hasse Fröberg, a ako i možemo pričati o ‘okrznuću’ u vidu promjene bubnjara, na to se odavno priviklo, s obzirom da je Felix Lehrmann već peti u 17 godina koliko postoji ovaj bend.Glazbeno, ovaj je album logični nastavak “The Sum of No Evil” (2007.), no nikako ne i njegova kopija. Razlika je u gitarskom radu, koji jest odličan, sofisticiran, jasan, s posloženim melodijama, ozbiljnim riffovima i impresivnim solažama, ali i nešto manje zastupljen. Ili u najmanju ruku samozatajniji.

    Također, nešto manje je utjecaja jazza i bluesa, više klavijatura, što mu dodaje na sympho karakteristikama, ima i synth-pop melodija, a naglašenijeg je psihodelično-melankoličnog i mračnijeg ugođaja. Plus toga, dvadesetak je minuta i za jednu pjesmu kraći od prethodnika, no takav omjer nije donio nikakav gubitak, jer glazbe, i to vrhunske ‘progice’, ima dovoljno – 54 minute.

    Muziku podržava

    Album obiluje tradicionalnom prog-rock vibrom, inventivnom muzikalnošću, neodoljivošću inteligentne glazbe s blistavim gitarama, toplim klavijaturama, krasnim Roineovim vokalnim melodijama ‘s dušom’, mnogo pratećih, ali i duplirajućih Hasseovih pjevanja, izraženom tamnom atmosferom u raspoloženim i razigranim bas sekcijama, kao i gomilom inteligentnih bubnjarskih prijelaza.

    Pravi primjer progresivnog rock epa je 25-minutna pjesma “Numbers”, koja u sebi sadrži mnoštvo instrumentalnih varijacija, izmjena ritmova, nekoliko ‘breakova’ koji održavaju teatralnu kontinuiranost i izrazito je melodičnog opredjeljenja. I što je najvažnije, nimalo dosadna. “For The Love Of Gold” kaotičnija je na početku i kraju, prepuna vokalnih melodija, neoklasičarskih klavijatura, bubnjarskih prijelaza, žešćih riffanja, heavy solaža potpomognutih mirnim klavijaturama koje se ne boje solo izazova. Dosta psihodelije, teatralnosti, laganog pjevanja, akustičnih gitara, hard rock miksa gitarskog i klavijaturističkog sola, te nova ‘isporuka’ melodijskih vokala krase pjesmu “Rising The Imperial“.

    Nema što, sudeći po “Banks Of Eden“, The Flower Kings kao da i nije imao ovako, za jedan bend dugu pauzu, kao nikada u svojoj karijeri. Album je ‘mastan’, instrumentalno izuzetno moćan, kompozitorski vrlo inteligentan i prirodan, baziran na Roineovim stavovima i razmišljanjima o današnjem svijetu, od religije do politike. I kao takav teško da je mogao ispasti drukčiji nego što jest. No to i nije čudno, jer od The Flower Kings na tako nešto naučeni smo odavno. Ipak su oni aktualni europski kraljevi cvijeća. Pardon, progresivnog rocka.

    Muziku podržava