Metalna eksperimentiranja bez granica

Stanovnici grada-domaćina ovogodišnjih Olimpijskih igara, Londona, skupina The Safety Fire postoji od 2006. godine i, sudeći po debitantskom albumu, u tom je periodu dosta eksperimentirala, glazbeno se tražila, da bi napokon oblikovala sound kakav je (valjda) željela.

A taj je sound opetovano ispao eksperimentalan, uz kombinaciju progresivnog metala i rocka s groove, thrash i nu-metalom. Nešto na tragu rada Meshuggah, odnosnu u rangu bendova Periphery i Tesseract, subžanra koji je dobio naziv ‘djent’. Glasna je to glazba s jakim tehničkim predispozicijama, post-kataklizmičkom atmosferom i raspojasanim, pomalo neobuzdanim melodijama.Glavni oslonac svih naslova su, očekivano, gitare, s dosta razrađenim, napetim i izazovnim riffovima koji variraju od staloženijih, clean varijanti, pa do razjarenog groovea, uz povremene atmosferično-akustične ispade i umjerenije, čak i dosta emotivne, a ponegdje i zavijajuće solo dionice. Bubnjevi su maksimalno nabildani, basevi uključeni sve vrijeme, a uz održavanje i zadržavanje atmosfere, poigravaju se i s jazzy i funky ritmovima.

Svaka čast sviračkim dijelovima, no pokretačka snaga albuma vokali su Seana Roberta McWeeneya, s velikim rasponom, i mada su uglavnom glasni, izuzetno moćni, kričeće-vrišteće-razbješnjeni, vrlo se lako spuštaju i na ‘očišćeniju’, ali i razinu mirnih i odmjerenih emotivnih izražavanja. Pjesme su dosta zahtjevne, strukturalne, razrađene, uglavnom srednjih ritmova sa stalnim napetostima koje narušavaju tek povremeni ambijentalni interludiji.

“Grind The Ocean” jedna je od takvih, u biti ogledan primjerak albuma, a zanimljivije su i “Huge Hammers“, te “Floods Of Colour“, dok su ostale, izuzevši intermezzo “Anomolous Materials“, ušle u ‘žrvanj’ tri imenovane i dosta na njih nalikuju. To i jest jedan od glavnih problema ovog albuma, no i u njima se može naći dosta toga što će slušatelja držati stalno koncentriranog.

A upravo je koncentracija ono što najviše treba kod konzumacije ovog albuma, pod uvjetom da slušatelj nije fan nekog od gore navedenih bendova i da ne zna, bar površno, što ga ovdje očekuje. To je kvaliteta albuma i njegov plus. To što bi se mogao dopasti i onima koji pretpostavljaju kakav bi mogao biti, baš kao i onima koji će ga doživljavati kao novu pustolovinu.