Put do srca Bluesa

Nekada davno, blues izvođači bili su lutalice koje glavinjaju od grada do grada američkoga juga. Publika nije dolazila k njima, već oni publici. Mnogi velikani bluesa odavno su umrli, a većina ih je u dubokoj starosti, gotovo zaboravljena. Godine su uzele svoj danak, tako da danas ne smiju ni pomisliti na ponovna lutanja i nošenje svoje glazbe publici.

No, da sve ne bude tako crno, pobrinuo se mladi Kenny Wayne Shepherd: pokupio gitaru, filmsku ekipu, prijenosni studio i zaputio se na desetodnevno putovanje u samo srce bluesa na njemu susrevši istinske i iskonske blues majstore.

Danas 29-godišnji Shepherd 2004. godine zaputio se na američki jug, mjesto gdje predivni krajolici susreću nesnosnu vrućinu i ubitačnu vlagu, gdje topao zrak zamućuje vidokrug, mjesto gdje je čak i veliki B.B. King morao koncert započeti pola sata iza ponoći kada je sparina donekle popustila.

Kennyjev “10 Days Out“, CD/DVD izdanje, priča priču o tom posebnom mjestu gdje je rođen blues, kao i priču o onima koji su pomogli pri njegovom porodu, neovisno bili oni razvikana i poznata imena – poput B.B. Kinga, Clarencea “Gatemoutha” Browna i Huberta Sumlina – ili tek nedovoljno poznati (ili nepriznati) umjetnici koji su neopterećeni slavom svirali blues onako kako se oduvijek svirao.

Kennyja Waynea Shepherda nije potrebno posebno predstavljati. Kad bismo tražili dosljedne nasljednike koji će nastaviti ondje gdje je stao Stevie Ray Vaughan, Shepherd bi zasigurno bio prvi izbor. Ne samo zbog toga što je kao klinac imao privilegiju sjediti na Vaughanovom pojačalu ili što legendarna Vaughanova ritam sekcija, čuveni Double Trouble (basist Tommy Shannon i bubnjar Chris Layton), danas svira s njim, već stilska rješenja, stil sviranja, pa i sam zvuk gitare neodoljivo podsjeća na pokojnog virtuoza.

Karijera našeg ‘blues wunderkinda’ započela je kao šesnaestogodišnjaku, prva tri albuma – “Ledbetter Heights” (1995.), “Trouble Is” (1998.), “Live On” (1999.) – prodao je u više od dva milijuna primjeraka, zbunjujući apsolutno sve s obzirom da je bio punokrvni blueser omiljen ne samo od strane uskih, žanrovski specijaliziranih radio stanica, već i od onih potpuno komercijalnih.

No, album iz 2004. “The Place You’re In” bio je ogromno razočarenje, stoga “10 Days Out” možemo gledati iz dva ugla: s jedne strane svojevrsni je Kennyjev hommage blues legendama i ispunjenje njegova sna o sviranju s njima, dok bi se s druge strane mogao protumačiti kao blijed pokušaj kojim se želi vratiti ona blues publika koju je 2004. godine izgubio.

Iskreno, posve nebitno. Jer “10 Days Out” bit će svakako najvažniji Shepherdov album, dok sam dvosatni DVD zaslužuje ući u anale glazbeno-dokumentarnih filmova. Sve ondje prikazano je autentično i stvarno: od ljudi, njihovih razmišljanja, okruženja iz kojeg dolaze, kuća, trijemova, dvorišta, barova, jam session s Buddyjem Flatom kod Leadbellyjevog groba, i onoga što je najvažnije – glazbe. Bilo da se radi o električnom ili akustičnom bluesu, lokacije su autentične, ljudi su autentični, pjesme su autentične, bez ikakvog uljepšavanja i naknadnog studijskog dorađivanja. Autentični blues u autentičnom okruženju i to je ono što ovaj album čini izvanserijskim.

Sam Shepherd uvijek je sveprisutan, ali opravdano povučen, bez ikakve namjere trpanja samog sebe u prvi plan (mada je ovo njegov album, ipak zasluge ovaj put idu drugima), zna tko su glavne zvijezde večeri, dok je on ipak samo šegrt, dio pratećeg benda, ali ujedno i most koji spaja dvije i više generacija podsjećajući nas da je osnova glazbe njezina iskrenost i sviranje ‘iz srca’, te da je ona bez toga u potpunosti bezvrijedna.

S njim se, osim gore spomenutih poznatih umjetnika, slažu i blueseri čija je karijera započela u najranijim danima bluesa – Pinetop Perkins, Henry Townsend, Honeyboy Edwards – kao i oni čiji talent nije dovoljno poznat – Cootie Stark, Neal Pattman i Etta Baker. Šest izvođača nije doživjelo službeni izlazak ovog albuma, no karta za vječnost im je osigurana.

Premda je za blues kao glazbu uvijek važnija pjesma od samog albuma, ne usuđujem se izdvojiti niti jednu, jer sve – od prve do zadnje – su fantastične izvedbe, a “10 Days Out” možda je jedan od najvažnijih blues albuma današnjice koji počiva na prošlosti i vjerojatno će u budućnosti biti početna točka za sve one koje započinju s upoznavanjem bluesa, jedine glazbene grane koja u engleskom govornom području ima ono “the” ispred svoga imena, što dovoljno govori samo za sebe.