Razbarušeno, neumjereno, ali uglavnom inspirirano

Rijetko kad se događa da iste godine muzičar objavi dva ‘rockerska’ albuma, od kojih je jedan dvostruki, pogotovo ako je riječ o 67 godina starom umjetniku.

Doduše, muzičaru je prezime Young, pa možda podatak iz biografije vara. Bilo kako bilo, “Psychedelic Pill” zajednički je album Neila Younga i grupe Crazy Horse, koji traje skoro sat i pol, a ima slovom i brojkom 8 (osam) pjesama uz jednu reprizu u alternativnom miksu. Jedna pjesma traje dulje od 27, dvije dulje od 16 i jedna dulje od osam minuta.Album ima čudnovato ime “Psychedelic Pill” i počinje ‘pravim odronom’: čudnovatim muzičkim psihodeličnim putovanjem nazvanim “Driftin’ Back” koje traje dulje nego vrlo reklamirani dezodoransi i osvježivači usnih šupljina, te demonstrira smrtni grijeh ove ploče: neumjerenost. Stari drugari Young i Sampedro na gitarama te Talbot i Molina kao ritam sekcija i dalje stvaraju čaroliju kao na “Zumi” ili “Freedom”, ali stari trikovi (‘jednonotne’ i beskonačne solaže u okviru kojih se naslanjaju i na “From Hank To Hendrix”, citiranje općih mjesta kao što je sekvenca “The Weight” u “Twisted Road“…) pale samo u doziranim količinama. Pjevanje je ekspresivno kao i uvijek, no nemoguće je ne pomisliti da bi na ovoj ploči Youngu dobro došao pokojni producent David Briggs koji bi zahuktalog Neila upozorio da ideje dodatno izoštri, a na koncertima nek’ raspali. No dobro, ime albuma je “Psychedelic Pill”, a to valjda implicira da je riječ o izobličavanju i izvrtanju formi, a kad spominjemo formu, za razliku od “Americane“, Young i prateći bend čine jedno neobično vižljasto tijelo sa šesnaest udova i četiri grla, s kojima Young demonstrira svoju klasičnu autorsku vizuru hipersenzibilnog pojedinca napola začuđenog, a napola isprepadanog vanjskim realitetom.

Vrhunac albuma je šesnaestominutna “Walk Like A Giant“, koja, za razliku od ostalih epova, doista može trajati vječno – sve ono po čemu pamtimo Younga i Crazy Horse je u tom komadu: jednostavna i efektna melodija, izražajna izvedba svih vokala i instrumenata, gitaristički tornado, emocije na entu potenciju, hipnotički ritam, dok je fućkanje briljantno zakucavanje još jednog remek-djela moderne američke kantautorske muzike.

Pjesme ‘normalne’ duljine i trajanja zvuče uglavnom kao ‘normalne’ pjesme s Youngovih albuma s grupom Crazy Horse. A to je za veći dio publike – najbolja preporuka. “Psychedelic Pill” nije jednostavan album za progutati, međutim, treba se pomučiti da se nađe čarolija. Na “Psychedelic Pill” je ima dosta.