Predinovo svjetlo za bolje sutra

Dvije godine nakon posljednjeg albuma “Na krilih prvega poljuba”, Zoran Predin – legendarni slovenski kantautor, osnivač i frontmen kultnog Lačnog Franza (nedavno ponovno okupljenog u originalnoj postavi, ali isključivo zbog koncertne turneje), skladatelj za brojne slovenske filmove, televizijske serije i kazališne predstave, objavio je svoj novi uradak “Žarnica za boljši jutri”.

Novi album mariborskog umjetnika ukupno je dvanaesti u njegovoj samostalnoj karijeri, no prvi za novo-odabranu izdavačku kuću Dallas Records s kojom je u rujnu potpisao ugovor što je, zasigurno, jedan od većih glazbenih transfera ove godine u nas.

Uz pratnju svog dugogodišnjeg pratećeg sastava Žive legende, Predin na novom albumu donosi 10 pjesama od kojih je osam posve novih, dok su dvije pjesme, naslovna “Žarnica za boljši jutri” i “Pridi k meni” već dobro poznate – prva, i danas jednako aktualna, s debi albuma Lačnog Franza (“Ikebana” iz 1981.), a druga, izvrsna balada, sada upakirana u blueserski aranžman, te odsvirana i snimljena iz prve (bez ikakvih dodataka i nasnimavanja), s Predinovog albuma “Lovac na Sanje” (2001.)

Ostaje nam tako osam novih pjesama u kojima se, pa makar jedva primjetno, osjeti duh njegovog najvećeg uzora Randyja Newmana. O temama koje svi poznajemo i koje su nam svima bliske, pritom mislim na dvoličnost i licemjernost društva, uz par tematskih izuzetaka, Predin progovara iskreno uz svoj prepoznatljiv cinizam, sarkazam, parodiju ili ironiju, ovisno o potrebi, ugođaju pjesme ili trenutnom raspoloženju samog autora.

Većina pjesama odrađena je u fuziji popa i funka (“Žarnica za boljši jutri”, “Puška iz koruze” “Rumeni blisk“…), rockerskijeg ugođaja je “Pivska sklanjatev” inspirirana, autorovim riječima, gruzijskim zdravicama (nisam pretjerano vičan slovenskom jeziku, ali mislim da nikome nije zaboravio ‘nazdraviti’), dok je intimna “Ne mine niti dan” posvećena preminulom ocu.

“Lepa, ko ti pride” ljubavna je pjesma čija melodija i aranžmani podsjećaju, doduše samo povremeno, na “Wicked Game” Chrisa Isaaka. Pjesme koje odskaču od ostatka albuma su sjajna “Ostani danes tu” koja Predina predstavlja kao šansonijera iz svojih najboljih uradaka, romantičnog ugođaja, savršeno otpjevana i sigurno odsvirana.

Slijedi je “Živ pokopan“, ujedno i radni naslov ovog albuma, koja započinje s laganim klavirskim uvodom da bi se netom kasnije pretvorila u buntovnu analizu, gdje Predin na samu njemu svojstven način progovara o aktualnim društvenim temama, o nemoći koju svi doživljavamo kada pokušavamo živjeti nametnutim tempom, bez kompromisa, poručujući da ipak treba biti samo svoj, bez obzira što svako iskakanje iz tračnica društva znači biti živ pokopan. Ali kako Predin sam reče “Se še ne dam!”

“Ciganska sirota” je blueserski obrađena stara gorenjska narodna pjesma s Predinovom pratećom pjevačicom Julijom Klajnščak kao glavnim vokalom, uz jednostavnu pratnju gdje dominiraju klavir Danila Ženka i truba Izidora Leitingera. Slušajući pjesmu, lako možete zamisliti zadimljenu, svjetlom prigušenu kavanu pred kraj radnog vremena gdje svakog trenutka treba ući Tom Waits i okrenuti stolice naopačke na stolove.

Čak i onda kad nije u naponu snage, već samo solidan, Zoran Predin uspijeva ostati ‘žarulja’ koja obasjava put u mraku pokazujući vijugavi put prema, nadajmo se, glazbenoj ‘boljoj sutrašnjici’.