Izdanje nakon kojeg se još više traže nastupi uživo

Hrvatsko-američki gitaristički virutoz Damir Šimić Shime objavio je svoje sveukupno peto diskografsko izdanje.

Nakon dva dugosvirajuća albuma, jednog livea te kratkometražnog “Tone Addicta” iz 2009. na red je došla nova doza heavy rock prstolomija.Onaj tko nije upoznat sa Šimićevim radom, a Satriani ili Malmsteen mili su mu srcu i duši, tada nema druge nego da posegne za radom ovom izuzetnog gitarista. No, preporuka bi prije svega bila genijalni “Demonstratus” iz 2006., a tek zatim sve ostalo. Daleko bi najbolje Šimića, dakako, bilo vidjeti uživo, jer vjerujte, na njegovom se koncertu itetako što ima za doživjeti, no njegovi su nastupi toliko rijetki, barem u Hrvatskoj, da je situacija iritantnija od iritantnijeg.

Nakon “Tone Addicta” Šimić i dalje nastavlja sa škrtim izdanjima, pa se tako “Instru-Me(N)tal Patient” također sastoji tek od pet naslova, sa sveukupnom duljinom trajanja od dvadeset i tri minute.

Šimić se ni ovaj put nije odmaknuo od prethodno dobro utvđenog stila. Premda sve to podosta vuče na Satrianija, Vaia i nešto manje na Malmsteena, “Instru-Me(N)tal Patientom” Šimić u gitarsko-instrumentalnoj muzici i dalje ostavlja specifičan osobni pečat.

“Run Buchepal, Run!” i “Almost There” pažnju plijene pametno osmišljenim progresijama, tako da gitarsko-solistički izričaj ovdje nije svrha samom sebi. Šimić svojim instrumentom, naime, itetako zna ispričati priču (“PCH to Neptune’s Net“!). A to bi trebala biti vrlina svakog velikog instrumentalista.

Premda često posegne za klasičnim rockerskim riffom, Šimićevi instrumentali svojim razvojem često upadaju u neodoljive dramatične trenutke. Kod takvih naslova gitara i ritam sekcija sasvim su dovoljni, no postoje određene pjesme koje bez vokala zvuče prazno.

I upravo je to jedina i najveća mana “Instru-Me(N)tal Patient”. Od pet stvari, dvije bi sigurno mogle biti sjajno otpjevane. S te strane, možda je čak i dobro što nakon slabašne “Broken” album staje. Možda bi uz dodatne instrumentale zapao u monotoniju. A možda bi s drugom polovicom ugodno iznenadio, tko zna.

Na stranu sa studijskim radom, fige ipak najviše držimo za barem pola jednog skorašnjeg koncerta u Hrvatskoj.