Povoljno se prodaje, jeftino ga kupite

Koliko danas razmišljamo na način na koji su to radili Mrtvi kanal i njima srodne duše? Iako se u posljednje vrijeme neprestano priča o ‘krizi’, a redovitim kampanjama straha od strane mass-medija ne nazire se kraj, još smo uvijek uvjereni kako ugodno živimo – u toplom udobnom stanu, zavaljeni u naslonjač, s daljinskim upravljačem dok opušteno prebiremo po kanalima koji nam svojim jezivim repriznim programom nude neku drugu, izvještačenu stvarnost u kojoj se promiče izobilje, savršeno bijelo, besprijekorni osmjesi, super sočni jogurti, kampanje za stvarnu ljepotu i maskare koje omogućuju da nečije trepavice dobiju volumen van svih proporcija.

Mrtvi kanal je samo jedna karika – skupina pojedinaca zarobljenih u labirintu reklamnih strasti gdje su se naramkom izuzetnih pjesama nastojali oduprijeti toj i takvoj životnoj monotoniji u sjeni koje živi jedan sumoran, socijalno neujednačen i nepravedan svijet, gdje su jedni uvijek bili (i ostali) jednakiji od drugih.

Odlični “Oglasi” svečano otvaraju ovo izdanje i uvode nas u sumračni svijet kakav prema ponuđenom naslovu nudi samo jedno rješenje – neizvjesnost.

‘Budućnost’ je uvijek ovdje i sada; nove tehnologije preuzimaju svoju malu kontrolu nad našim životima, više ne možemo podnijeti dan a da barem nekoliko puta ne pogledamo svoj ‘inbox’ ili zaslon na mobilnom telefonu u slučaju da je stigla neka (nebitna) poruka.

I dok bi nam takva ‘budućnost’ trebala pospješiti komunikaciju, zapravo je čini zamršenijom, pretvarajući nas u instantne figure koje se iz dana u dan troše iz čiste i potpune inercije. I je li nas briga? Je li Mrtvi kanal uzaludno progovarao o ‘prošlosti’ i ‘budućnosti’?

Energične pjesme u kojoj prljav, vrišteći zvuk tjera imperativ protiv ustaljenih pravila igre – svojim zvučnim zahvatima, Mrtvi kanal paralizira slušatelja koji u dahu upija njihove potresne društvene tekstove; progovaranja o malim ljudima, uzajamnom nasilju, strahu, te politički motivirani komadi nekadašnje zbilje (motiv posmrtnog marša kroz “Ljetovanje u Poljskoj” ili sablastan crni humor po uzoru na ‘Maratonce’ u temi “Posljednji valcer“). No tu nema izmišljotina ili patroniziranja – slušajući “Prošlost i budućnost”, stvari se uistinu i nisu previše promijenile. I dalje se vrtimo u krug (i samo u krug)…

Njihov prevladavajući društveni karakter ponajviše je dočaran upravo klavijaturskim aranžmanima, kojima Mrtvi kanal nastoji upriličiti jedan tipičan obrazac nekadašnjeg socijalističkog podneblja – “Menza” primjerice, odlično dočarava jad traženja utjehe u alkoholu, narodnjacima i krvi dok “Smiješna djeca” na brutalan način iskazuju ironiju spram vječitog konformizma novih naraštaja (“Misli su nam trule, pravila nam gnjila – savršeni bonton svemoćnih debila!“).

“Samo tijelo” je još jednostavnija, još potresnija slika ‘prošlosti’ i ‘budućnosti’ – u frazi ‘samo tijelo korača u koloni‘ jasno odjekuje poruka beznađa od strane O’Briena iz čuvene Orwellove potresne distopijske novele; ‘Jedina budućnost koja te čeka je čizma pritisnuta na tvoje lice!’.

U pjesmama Mrtvog kanala sažeta je kalvarija jedne generacije koja je pretrpjela socio-politički šok – neizvjesnost, krizu postojanja i ponos u nemilosrdnom okršaju radi očuvanja osobnog identiteta.

U pjesmi “Čovjek stroj” uz poruku protiv opće automatizacije (“…život na baterije…“), grupa je domišljato iskoristila ulomak iz famoznog “Psychokillera”.

“Crna kronika” je pomalo olinjali punk-hommage tipičnim licima iz svijeta podzemlja – no ova pjesma danas ima puno više ‘smisla’, pošto se današnji klinci ugledaju upravo na takve mutne likove. “Crna kronika” je time vječno aktualan, žestoki komentar na medijsku pompu oko bezakonja kao i činjenicu da ‘zakon’ zapravo ne postoji već predstavlja iluzorno stanje ‘sigurnosti’.

“Protekcije” ovdje jedine idu u smjeru prijateljski nastrojenije melodije – poletno i provokativno, svojevrstan ‘radio-friendly’ hit koji to iz nekog razloga na kraju nije mogao postati. “U korak” je poprilično neslušljiva pjesma, u nedostatku čijeg dosljednijeg izvora imamo na jedvite jade masteriranu snimku s neke jako loše očuvane trake (ili je master naprosto toliko propatio?).

U ponuđenim sferama Mrtvog kanala nema ‘zlatne sredine’ u maniri poetski nedorečenih poruka upakiranih u sirov zvuk.

U njihovom slučaju, beskompromisni angažirani punk u svojem pravom smislu, “Prošlost i budućnost” predstavlja impresivnu kolekciju pjesama, iako s druge strane izvjestan dio ovih snimki znatno trpi zbog produkcijske neuravnoteženosti – no njihov šarm punka udara svoj uvjerljiv pečat. A ovo jest neokrunjeni “Nevermind the Bollocks” – na riječki način.