Posveta ugnjetavanima

Jedan od najznačajnijih norveških glazbenika mlađeg naraštaja, suradnik slavnog Jana Garbareka, klavirist, skladatelj i producent Bugge Wesseltoft je poznat kao eklektičan glazbenik koji svoje zamisli temelji na kontrastima.

No njegov je novi album posve drukčiji od bilo čega što je do sada snimio. Naime, do sada je svoju glazbu zasnivao na spajanju jazza s tradicijom ranog fusiona i suvremenom klupskom glazbom s obilnom korištenju elektronike, a taj je pristup nazvao New Conception of Jazz.

“Svoju glazbu zasnivam na spajanju akustične improvizirane glazbu s elektronski kreiranim ritmovima i elektronskom improviziranom glazbom, a ritam je okrenut world beatu i plesnoj glazbi” izjavio je u razgovoru što smo ga vodili nakon koncerta na jazz festivalu u austrijskom Saalfeldenu. “Nadahnjujem se plesnom kulturom devedesetih i njezinim snažnim vibracijama.“

Upravo zbog dugogodišnjeg inzistiranja na takvim zamislima novi je album, što ga je snimio za vlastitu tvrtku Jazzland – ne smije se miješati s istoimenom američkom izdavačkom tvrtkom za koju su tijekom pedesetih i šezdesetih snimali glasoviti jazzisti poput Theloniousa Monka, Johna Coltranea, Nata Adderleya, Cheta Bakera ili Leea Morgana – zasigurno iznenadio poznavatelje i štovatelje njegova djela.

Naime, glavnu ulogu namijenio je koncetnom klaviru koji svira svojevrsnim crossover pristupom, spajajući jezik slobodne jazz forme i suvremene ozbiljne glazbe. Promjene povremeno unosi svirajući preparirani klavir, nerijetko udaraljkaškom tehnikom asocirajući na afričke ritmove.

Njegova se glazba doima sumornom, mračnjačkom, depresivnom, mozak radi usporeno, kao pod prisilom, a prsti su olovne težine do bola. Obrazloženje takvog emotivnog stanja razotkriva se u izvedbi socijalno i politički angažirane skladbe “WY” u koju je tehnikom sampleova inkorporirao zvukove nasilja i insert govora kongoanske žene Zawadi Mongare koja govori o zastrašujućem iskustvu koje je proživjela kad ju je kidnapirala Ruandska milicija. Ta je priča putem BBC-ja obišla cijeli svijet, a Wesseltofta je nagnala da glazbom iskaže poštovanje i podršku njoj, ali i brojnim drugim ugnjetavanim osobama, stradanjima civila, posebice djeci, u ratnim uvjetima.

Wesseltoft osim klavira diskretno svira i udaraljke, te elektronska glazbala koja su tek u ulozi proizvodnje izmaglice što boje glazbe čini dojmljivijima. Sve skladbe potpisuje on, dok je tek u jednoj svoje prste i grlo umiješala Mari Boine koja pjeva i svira tradicijski bubanj donoseći dašak world musica, ali i dalje teškoga koraka koračajući kroz glazbeni svijet Buggea Wesseltofta.

Davor Hrvoj