Norveška tuga u ruhu novog jazza

‘Vocal Jazz’ izvođačica Beady Belle dolazi iz Norveške te je prilično nepoznata u širim glazbenim krugovima. Često njezin stil nazivaju ‘New Jazz’ zbog česte uporabe elektronskih podloga miješanih sa klasičnim instrumentima, ali uobičajene jazz improvizacije svedene su na najmanju mjeru.

To prvenstveno vrijedi za popratni bend, ali i za Beady. Skladbe su uklopljene u zaokružene cjeline podsjećajući na Björk i njezinu glazbu. Izrazito kvalitetan vokal cijelo vrijeme je u prvom planu što, u neku ruku, ostavlja ostatak banda u pozadini.

Same skladbe variraju od polaganih i depresivnih, do bržih i plesnih stvorenih za klupsku atmosferu, iako je takvih malo. Uvodnu, prilično tužnu,”When My Anger Starts To Cry”, uskoro zamjenjuje “Hindsight” sa svojim živahnim refrenom, ali ne i živahnim tekstom. “Big Ballon” nastavlja laganu atmosferu te svojim upečatljivim refrenom duže ostaje u ušima. Teško je izdvojiti neke pjesme kao bolje ili lošije. Duže slušanje otkriva ljepotu svake pjesme posebno te omogućava dublji doživljaj iste.

Sve u svemu, vrlo dobar album, “Cewbeagappic“, koji će ostati cijenjen u ciljanom djelu publike, ali bi isto tako mogao začarati i ostale koji nisu skloni takvom izričaju.