Novo carevo ruho

Caetano Veloso, među najpoznatijim brazilskim glazbenicima, djeluje na sceni od ’67 skupa sa ’tropicalia’ pokretom, stilom stvorenom u Brazilu u kasnim ‘60-ima. Veloso danas u Brazilu ima status kakav je imao Fela Kuti u Africi, također politički aktivan i progonjen od vlasti. Neizmjernog utjecaja zahvaljujući izraženo osebujnom stilu, njegova glazba je nerijetko smatrana remek-djelima. Najnoviji album cijenjenog Velosa, nazivom “A Foreign Sound” je zapravo njegov izbor pjesama na engleskom jeziku, izbor obrada.

Postoji to nepisano pravilo u svijetu glazbe o tri stupnja koji prolazi neko djelo: pisanje glazbe, izvođenje i slušanje. Možda zbog kronološkog reda stvari, a možda postoje i drugi razlozi, ali gotovo uvijek najcijenjenije je pisanje (odnosno stvaranje glazbe), najpopularnije je izvođenje (uz to donosi najviše novaca tim divnim i nadasve orginalnim pop zvijezdama), a najmanje se cijeni slušanje.

Međutim rijetko se dogodi da se pojedinac iz autorskog stolca prebacuje u izvođački, to se nekako (opet po nepisanim pravilima) smatra nedostojnim… jednim od prvih navještaja da je nečija karijera na zalasku… Bilo to istina ili ne, Caetano Veloso je to učinio.

Zločin ili još jedno remek dijelo u nizu? Moram priznati da mi osjećaji prema ovom albumu variraju od pjesme do pjesme. Od katastrofalnih obrada kojima je upropastio sve što se upropastiti da, (Dylanovu “It’s All Right Ma” je grijeh obraditi). Od iznenađujućeg izbora – objasnite mi “Detached”? Od toga da na trenutke ima strašno iritantan vokal, do apsolutno genijalnih izvedbi Porterovih ili Gershwinovih klasika. Do nevjerovatne preobrazbe stilova, pa tako poimanje Nirvane i kultnog Cobainovog “Come As You Are” nikad više neće biti isto. Svaka pjesma na albumu je u neku ruku dobila novo carevo ruho. Šteta što je car gol.

Što je natjeralo jednog glazbenika koji već ima stvoreno ime i utjecaj da obrađuje tuđe stvari? Na coveru albuma on to objašnjava time da naglasak u pjevača daje poseban štimung pjesmama. Moram priznati da nisam osjetila neki poseban naglasak, dapače, na većini pjesama ga uopće nisam primjetila. Dobro, priznajem mali odmak od američkog navlačenja ili britanskog zatezanja, ali Caetano, dušo, pa ti skoro perfektno pjevaš na engleskom! Tvoj naglasak gotovo da ne postoji!

Dakle, jedino što ne shvaćam je razlog. Zašto se upustiti u takav projekt. Sve su to na kraju simpatične obrade, koje bujaju od Caetanove osobnosti i stila, ali čemu? Ma, odlično on pjeva, zaboravljaš disati slušajući “Love For Sale“, ali to smo znali i prije… i čemu? Vjerujem da bolje pjeva vlastite stvari… Možda je mislio da su to ok pjesme, ali zašto ih ne popraviti malo?!

Ipak, odustajem. Album je na kraju sasvim pristojan izbor autora i stilova. U petom slušanju nekako i uđe u uho. Gitarist je zbilja odličan… Zašto ga ne bi pustila kao pozadinu dok pijuckam kavu i uživam u razgovorima ugodnim…

Tekst: Ana Marković