Nastavak karijere najdugovječnijih metalcoreaša

Nisam baš presiguran da bi velik broj ljudi na spomen benda Zao rekao ‘Da, znam ih!’ Dečki s istoka SAD-a sviraju jednu od verzija metalcorea i samim time još je nevjerojatnija činjenica o njihovoj karijeri. Postoje od 1993. i ovo im je deveti album! Da, dobro ste pročitali. Godinama prije nego su se pojavili mnogi danas popularni metalcoreaši, Zao su bili istinski pioniri ovog pokreta.

Istina, danas više nemaju niti jednog originalnog člana, već su izmijenili toliko postava da je logično da ipak svakim albumom pronađu novu strast i nastave mlatiti po svojim instrumentima. O čemu se radi na albumu ”Awake?”?

Od početaka karijere uvijek su tvrdili da su kršćanski bend, ali da više prate put Isusa Krista, nego što ga prodaju javnosti. Kroz godine i nove članove, usmjerenost na religiju ipak je malo splasnula pa je naglasak stavljen na njihovu pomalo ekstremnu muziku.

Vokal Daniel Weyandt, vjerojatno najlošiji dio cijelog benda, pljuje riječi pune agresije i strasti, ali sve to odrađuje urlanjem u koje je nekako teško povjerovati. Poneki melodični vokal (npr. na “Entropica” i “Awake?“) nije onako klasično metalcoreaški, jer još uvijek postoji dosta atonalnosti pa dosta često zazvuči iznenađujuće zanimljivo.

Ostatak benda zaslužuje pohvale (ali, od toga se ne živi, zar ne?!) jer su pomiješali deathcore i malo progresivnog stoner metala. Jako žestoko i malčice prljavije i da bi ih se stavljalo u istu košaru s As I Lay Dying ili Still Remains. Dečki stvaraju i sviraju pjesme s puno manje klišejastih izlizanih ratničkih riffova. Najmelodičnija među stvarima je definitivno “Romance Of The Southern Spirit“, što je u stvari ponovno snimljena stvar s albuma ”The Funeral Of God”.

Ostale su tu negdje – prljave, zle i manje pamtljive od današnjih sljedbenika. Među njima treba istaknuti “Reveal“, uvodnu “1,000,000 Outstreched Arms Of Nothing” i završnu “Quiet Passanger Pt. 2” koja se sa 6 i pol minuta pretvorila u najduže putovanje na albumu, s melodičnim širokim riffovima i akustičnim krajem.

Ovaj bend vjerojatno već polako doseže status kultnog ili pionirskog benda u nešto-coreu, ali na žalost ili ih je vrijeme pojelo ili su klinci u ovom tisućljeću, vođeni menadžerima i producentima pronašli nešto novo. Zao gaze i izazivaju strahopoštovanje, ali ovakav album im nije dovoljan da postignu nešto veliko i (opet) zasiju na metalcore nebu.

A sudeći po činjenici da su album izdali u strogo limitiranih 8000 primjeraka, vjerojatno ni ne pucaju na tako nešto. Možda će na taj način ljudima dati do znanja da su nešto posebno u ovom svijetu. Fanovi Norma Jean, Misery Signals i The Underoath znat će to cijeniti.