Na tragu Colemana i Dolphyja

Iako glasoviti saksofonist Greg Osby rijetko svira u trio kombinaciji, ona više nije rijetka, posebice u kontekstu suvremena jazza. Glasoviti su sastavi Gerryja Mulligana iz ranog razdoblja karijere, poznati upravo po postavama bez klavirista. No, neke od snimaka trija bez klavirista nastale su pukom slučajnošću; zato jer se klavirist jednostavno nije pojavio na snimanju ili je ‘nečasno otpušten’ iz sastava u zadnjem trenutku kada više nije bilo vremena za zamjenu.

Neki su pak držali da to može pomoći njihovu nastojanju u ostvarenju osebujna zvuka i pristupa. Danas za tu formaciju možemo reći da je već tradicionalna, posebice u suvremenoj improviziranoj glazbi. U tom zahtjevnom kontekstu, u kojem nema eskivaže, važno je ostvariti suradnju trojice spremnih i kompetetentnih glazbenika što je u potpunosti uspjelo Osbyju u realizaciji novog albuma.

On svira sopran i alt saksofon, stalni član njegove skupine u zadnjih nekoliko godina Matt Brewer kontrabas, a njegov dugogodišnji prijatelj, još iz školskih dana, Jeff “Tain” Watts bubnjeve. Osim zajedništva i tehničke potkovanisi, sva trojica u izvedbama iskazuju i zavidno solističko umijeće.

Izborom glazbe na ovom albumu Osby jasno pokazuje kojoj se tradiciji priklanja. Naime, osim sedam vlastitih, izvodi i skladbe “Mob Job” Ornettea Colemana i “Miss Ann” Erica Dolphyja. Obojica su autora krajem pedesetih i početkom šezdesetih sudjelovali u kreiranju novog, suvremenog pristupa jazz glazbi. Na njihovim smjernicama Osby pokušava, uspješno, stvarati glazbu izvan konvencija, onu koja je zasnovana na kompletnoj jazz tradiciji, naslanjajući se najviše na post bop, a progovara jezikom današneg suvremenog jazza.

Potpuno drukčije od njegovih prethodnih ostvarenja koja obilato obogaćuje elementima hip-hopa, rapa, funka, fusiona, third streama ili nekog drugog stila. Dominantan je njegov prepoznatljiv, oštar zvuk, ali i liričnost, posebice u izvedbama tema.

Davor Hrvoj