Kad bi svi albumi bili ovakvi

    1175

    Ravi Coltrane

    Spirit Fiction

    Datum izdanja: 19.07.2012.

    Izdavač: Blue Note / Dallas Records

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Roads Cross
    2. Klepto
    3. Spirit Fiction
    4. The Change, My Girl
    5. Who Wants Ice Cream
    6. Spring & Hudson
    7. Cross Roads
    8. Yellow Cat
    9. Check Out Time
    10. Fantasm
    11. Marilyn & Tammy

    Ponekad se zaista teško riješiti sjene svog (ili svojih) roditelja. Iako biti rođen pod imenom Lisa Marie Presley, Ravi Coltrane, Natalie Cole može biti, a često i jest, ogroman početni zalet u karijeri, u kasnijim fazama glazbenog stvaranja lako postaje pretežak uteg.

    Ravi Coltrane tako mora nositi križ svog imena kamo god ide i gdje god svira. Njegov je otac John Coltrane, a zanimljivo bi bilo vidjeti reakcije publike u američkim zadimljenim klubovima kad bi se pojavio gospodin s ovim imenom. Kombinacija strahopoštovanja i podsmijeha; težak život. Još k tome sviraju i isti instrument.

    Naslov je albuma “Spirit Fiction“. Boja je samog CD-a plava, isto kao i unutarnje knjižice te se izdanje cijelim izgledom vjerojatno pokušava upariti s naslovom albuma. Misija izvršena. Još kada uz to piše ime izdavačke kuće Blue Note, dojam je gotovo savršen. Izdavačka kuća Blue Note vodi i do spirita i do’ fictiona’.

    Duljina kompozicija varira od dvije do preko sedam minuta, a u svim se skladbama izdvaja saksofon Ravija Coltranea, no Ravi nimalo ne pokušava sputati ostale glazbenike te mu klavir, kontrabas, bubanj, a ponekad i truba daju jasnu dubinu. Na trenutke se čini da saksofon preuzima ulogu ‘boga oca’ u stvaranju zvuka, a da su ostali instrumenti tu tek toliko, no ubrzo zatim Ravi povlači kočnicu i daje nam do znanja da tu ima i još nekih odličnih muzičara.

    Muziku podržava

    Glazba seže od iznimno spore i razvučene “The Change, My Girl” pa sve do melodijski predivne, iako glupog naslova, “Who Wants Ice Cream“, dok kratka naslovna skladba Spirit Fictionpodsjeća na nešto što bi prije gotovo sto godina izašlo iz bogatog šešira Dukea Ellingtona. Album otvara “Roads Cross“, dok se u sredini nalazi “Cross Roads”, dvije skladbe sličnih imena koje zaista i zvuče vrlo blisko jedna drugoj.

    Nakon ovakvih albuma jasno je da Ravi može ponosno stajati sam za sebe bez svoga prezimena koje je vjerojatno veće od njega i koje će takvo i ostati. Ravi se bliži i pedesetoj te dolazi u najbolje džezerske godine pa je pomalo čudno govoriti o njemu kao o sinu Johna i kao o budućoj nadi. On nije budućnost, već sadašnjost. Saksofonom do duhova i fikcije…

    Muziku podržava