Solidni ostaci sa sessiona prošlog albuma

Posljednji album “Mission Bell” američkog folk rock autora Amosa Leeja uspio je doseći vrh Billboarda i time uvelike iznenaditi mnoge, vjerojatno i samog pjevača. EP “As the Crow Flies” ostaci su s tog albuma.

Pretjerane razlike između posljednjeg albuma i ovog EP-a baš i nema jer su pjesme nastale na istim sessionima što znači da su i isti ljudi surađivali na njima. Kada kažem isti ljudi, prvenstveno mislim na ekipu iz Calexica koja je djelomično i najviše zadužena za novu boju zvuka kojom je Lee razvalio.

Amosovi fanovi zasigurno će biti zadovoljni novom porcijom country/folk/rock komada u kojima se osjeća i veliki utjecaj pop i soul glazbe. Time smo dobili ponovno šest vrlo glatkih pjesama koje su uhu pitke i lako pamtljive, pa ne bi začudilo da i ovaj EP postigne sličan uspjeh kao i ‘glavni materijal’ jer ima ‘dobrog mesa’ na sebi.

Baš ta predvidljivost i uhu ugodna glazba je i najveća mana albuma jer slušatelj ne dobiva nikakav faktor iznenađenja kojom bi Amos potvrdio da nije imao pregršt sličnih pjesama pri izradi studijskog albuma. Tek nijanse pokazuju Amosovu znatiželju za promjenama, što se najbolje iščitava u posljednjoj pjesmi “There I Go Again” koja zvuči tek kao neka bolja pjesma Jamesa Morrisona.

“As the Crow Flies” kolekcija je pjesama koje nisu pronašle svoje mjesto na popularnom albumu “Mission Bell”. Neke su možda i mogle tamo završiti (čitaj uvodna “The Darkness“) jer spomenuti album daleko je od savršenog, ali postoje i pjesme koje nisu trebale biti objavljene niti na ovom EP-u kao što je posljednja “There I Go Again”.

Sve u svemu, solidno i prosječno ostvarenje jednog autora koji je na početku karijere obećavao mnogo, a sada balansira u radovima, od vrlo dobrog do prosječnog, gdje ga prosječnost u većini slučajeva pojede. “As the Crow Flies” još je jedan dokaz za to.