‘MMMBoperi’ postali Maroon 5

Htjeli to ili ne htjeli naglas reći, svi moramo priznati da smo prije desetak godina pjevušili pjesmicu “MMMBop” benda Hanson jer je bila veliki hit, lagano ulazila u uho, a bilo je i simpatično vidjeti tri mala klipana kako uživaju u svojoj slučajno stečenoj slavi.

Iskreno, mislio sam da su se u međuvremenu raspali, moja pretpostavka je bila odmah nakon tog hita, ali očito sam se prevario pošto mi je neki dan uletio njihov novi album u ruke.

Danas, svi su zakoračili debelo u svoje dvadesete (najmlađi Zac ima 23 godine), ali zvukovno se nisu pretjerano odmakli od tipično MTV-evskog pop proizvoda. Jedina razlika je u tome što su se od nekog (nazovimo to tako) popa pod utjecajem rocka približili više tipu boy benda kakav imamo primjer u Maroon 5.

Gledajući samu karijeru Hansona, mora im se priznati njihova upornost i svojevrsna dosljednost. Još prije famoznog hita, imali su par nezavisnih albuma kojima su postepeno dizali svoju popularnost, a nakon pada slave, ponovno su se vratili malom izdavaču za kojeg i danas izdaju u nadi da će ponovno doći njihovih ‘5 minuta’.

Iskreno, mislim da su oni ispucali svoju minutažu. Zašto? U prvom redu zato što su postali bezličan bend s melodijama kakvih imamo napretek u današnjoj glazbi.

Računajaći albume (nezavisne, mainstream i Božićnog, a ne uračunavajući različite kompilacije), “The Walk” im je sedmi album u karijeri. Neki u njihovim godinama slažu tek prvijence, a oni su tim podatkom pravi veterani, pa vjerojatno i otud sadašnji zvuk benda jer dobro znaju na što se pali američka mladež.

Sve pjesme na albumu su vrlo slatkastog okusa, kao da je netko stavio previše šećera u osvježavajući napitak pa “The Walk” zvuči vrlo komercijalno za jedan tzv. ‘indie’ album. Svaka skladba ima melodiju koja brzo ulazi u uho, ali još i brže izlazi iz njega zbog čega će jako skoro postati ‘bivše’ (barem veći dio njih), uz tek pokoji trenutni hitić.

Očito im se svidio nagli uspon Maroon 5, budući da je “The Walk” gotovo u cijelosti kopija spomenutog benda. Da nisam sam stavljao album u liniju, nego da sam samo stisnuo tipku ‘play’, zapitao bih se da li mi je možda nešto promaklo, da li je već Maroon 5 izdao neki novi album. Iskreno, ne sviđa mi se pretjerano njihov zvuk, tako da ni o Hansonu nemam riječi hvale, posebno zbog očitog kopiranja, ali sam posve siguran da će imati svoje slušatelje i kod nas.

Album započinje zuluskim poklikom skupa djece Ngi Ne Themba (I Have Hope) kojom se najavljuje najavni singl “Great Divide“. Sav internetski prihod od ove pjesme proslijeđen je u Afriku, u jednu humanitarnu organizaciju koja pokušava smanjiti broj zaraženih od HIV-a/AIDS-a čime su dokazali da imaju i jednu humanitarnu crtu, a ne da samo mlate pare za svoj džep.

“Great Divide” je jedna od najjačih s albuma, opakih gitarskih riffova, zaraznih klavirskih dionica i pjevnog refrena čime su dokazali da se mogu nositi s najvećim mainstream bendovima poput npr. Matchbox Twentya.

U “Been There Before” podsjećaju na ranog Michaela Jacksona, “Georgia” je balada umjerenog tempa kakve se ne bi postidio Lifehouse (zapravo bi bio jako sretan da ponovno upeca neki takav hit), “Running Man” je retro-funky-soul-pop-rock komad u stilu Maroon 5, balada “Go” je tipična američka šablona za takve tipove pjesama, dok se pred sam kraj albuma, kao bonusi, nalaze tri skladbe u akustičnoj verziji.

Ako volite pop-rock bendiće, tada će i ovaj album biti vaš favorit. Istina je da podosta kasni na naše tržište, pošto je izdan u prvoj polovici prošle godine, ali to ne znači da ga nije niti trebalo jer će svojim pjesmicama zasigurno razveseliti ponekog tinejđera. Možda ne u tolikoj mjeri kao u Americi, ali siguran sam da i ovakav Hanson ima svoju publiku kod nas.