Backyard Babies
People Like People Like People Like Us
Datum izdanja: 24.04.2006.
Izdavač: Century Media / Dallas Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Švedska razbijačka grupa Backyard Babies oformljena je 1987. godine u gradu Nässjö u originalnoj postavi Tobbe (vokal), Dregen (gitrara), Johan Blomqvist (bas) i Peder Carlsson (bubnjevi). Nakon prvih demo snimki i nekoliko lokalnih gaža iz benda odlazi frontmen Tobbe, a zamjenjuje ga Nicke Borg.
Godine 1991 objavljuju svoj prvo oficijelno izdanje, EP “Something To Swollow”. Par godina nakon toga objavljuju i svoj prvi studijski album, a danas vam predstavljamo najnoviji pod naslovom “People Like People Like People Like Us“.
Ovaj uvod sam napravio prije svega zbog sebe, a onda i zbog svih vas koji niste imali prilike slušati Backyard Babies. Sasvim sam slijep ušao u ovaj album. Prvo sam se dosta tražio u njemu, pa sam nakon toga dosta tražio po netu kako bih iskopao neke osnovne informacije budući da mi je ovaj album stigao kao promo izdanje sa nekoliko najosnovanijih podataka nedovoljnih da dobijete neku širu sliku.
“People Like People Like People Like Us” sam preslušao više puta i nanovo ga opet preslušavam, a razlog je vrlo jednostavan. Osim što je sasvim solidan želim što bolje proniknuti u samu materiju dodijeljenog mi materijala. Recept prema je ovaj album rađen mogao bi se raščlaniti na nekoliko sastojka.
Snažan folk izričaj kombiniran sa bezobrazno prljavim zvukom temeljenim na punku i izuzetno pozitivnim i snažnim stavom. Pjesme su slagane po principu malo bržih pjesama, pa onda malo laganijih te naravno nešto vokalno moćnijih
Prilikom prvog preslušavanja nisam mogao izvući neku osobito kvalitetnu pjesmu koja će se izdići iznad ostalih jer su mi sve bile manje više slične. Kasnije sam došao do zaključak da tek “The Mess Age (How Could I Be So Wrong)” i “I Got Spades” najbliže dotiču onaj zvuk koji bi mogao prilično dobro proći na top ljestvicama, da bi u konačnici sve to izbrisao i prilično zavolio ove četiri vesele pjesmice “Cockblocker Blues“, “Dysfunctional Professional“, “We Go A Long Way Back” i “Roads“. Sve me to dovelo do zaključka da mi je drago da sam sasvim slučajno naletio na ovaj album iako ne spada u područje mog djelovanja.
Iako sam ispočetka imao malo predrasuda ovaj album mi se svakim novim slušanjem sve više počeo sviđati. Kako u svakome žitu ima kukolja tako i ovdje ima pjesama koje ćete uvijek poželjeti preskočiti. No to je, s obzirom na današnju tehniku vrlo jednostavno napraviti tako da ovaj album na kraju možete istinski zavoljeti i uživati u njemu.
