To se tražilo, to se čekalo…

    1212

    Oceansize

    Self Preserved While The Bodies Float Up

    Datum izdanja: 06.09.2010.

    Izdavač: Century Media / Dallas Records

    Žanr: Post-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Part Cardiac
    2. SuperImposer
    3. Build Us a Rocket Then…
    4. Oscar Acceptance Speech
    5. Ransoms
    6. A Penny’s Weight
    7. Silent/Transparent
    8. It’s My Tail and I’ll Chase It If I Want To
    9. Pine
    10. SuperImposter

    Puno duži naslov, malo kraće pjesme, slični pristup, puno bolji album. Eto, to je ono što je engleski Oceansize radio i napravio od 2007. i svog zadnjeg albuma.

    Da, bilo je tu nekih live box-setova, pa čak i jedan jako lagani ne-metalni EP “Home & Minor”, ali kobasa od naslova “Self Preserved While The Bodies Float Up” iza sebe krije skroz novu priču. Jedno čudovište od albuma.

    Ne samo da je riječ o povratku u formu i snimanju jednog osjetno opuštenog izdanja, već se radi i o njihovom najžešćem albumu. Ok, možda je malo teško mjeriti tu žestinu, jer sumnjam da su decibeli jedina mjerna jedinica za to, ali album nekako jest – žestok. Nije to metal, nije ni prog-metal, a ladica u kojoj bi ih se trebalo naći krcata je prog-rock i post-rock bendova. Naravno, i oni su dobili svoju naljepnicu – netko je debilno bubnuo – new rock. Mislim, stvaaaaarno, što je to?!

    Četvrti album krenuo je s čudnom i neočekivanom “Part Cardiac“, depresivnim ponavljanjem, valjanjem i pjevanjem na tragu Neurosisa. Nakon toga, stvari se izmjenjuju logično, i što je nabitnije – jako dobro. “Build Us a Rocket Then…” je najbolji prikaz kako bi trebali zvučati i što im najbolje paše. A onda su krenule strpljive stvarčice s laganim počecima, monotonim pjevanjem i onda naprasnom odlukom da se od svega dobije post-rock himna, atmosferična i ekstatična.

    Muziku podržava

    Oscar Acceptance Speech” i “Silent/Transparent” najbolji su komadi njihovog kataloga. Ova druga se razvija dugo, a zadnje 3 minute pokazatelj su zašto neki dio zvuči odlično upravo zbog kombinacije s onim što mu je prethodilo. Ma, shvatit ćete kad čujete…

    A, ako vam je u glavi išta od prog-rocka (Porcupine Tree), post-rocka (Red Sparowes i njihova sličnost s naslovima pjesama), pa čak i bilo kakvog indiea poteklog iz Britanije, Oceansize su sigurno bend na koji ste već naišli. Ljudi koji su davno pustili planiranje i zadovoljavanje očekivanja, ovoga puta su se uspjeli skroz opustiti, snimiti pjesme duge onoliko koliko im je pasalo (od 3 do 9 minuta) i složiti album koji ih opet lansira prema gore. Gdje god to bilo…

    Muziku podržava