Lagano i još laganije

Novi album skupine Umphrey’s McGee, koja dolazi iz Chicaga, spoj je europeizirane progresive ’70-ih tipa Yes i američke tradicionalistike po uzoru na Grateful Dead. Ima tu dakle elemenata progresivnog rocka, countrya, popa, rocka, jazza, bluesa…

Miks svega i svačega sasvim je solidno ukomponiran u svih jedanaest pjesama koliko ih se nalazi na albumu koji traje, kako bi neki rekli – taman; 55 minuta. Moderna produkcija jedna je od odlika ovog materijala, mada ipak ne toliko moderna i prilagođena trendovima da ne bi uspjela sačuvati barem dio tradicionalistički – izvornog sounda navedenih stilova.

Pjesme su u najvećem dijelu lagane, baladnog ili niže srednjeg i srednjeg ritmna, s tek pokojim izletom u, uglavnom, gitarističku mini agresiju. Takav razvoj situacije možda i najbolje dočarava country rock balada “Rocker” ili “Liquid“, u kojoj odskače tek nešto žešći ‘instrumentalni kaos’ na njezinu završetku.

Čvršće, ozbiljnije gitare čuju se u “Nemo“, da bi u “Woman, Wine And Song“, naslovnom logikom bila ubačena usna harmonika. “Intension Clear” najjazzerskiji je naslov, i to ne samo radi povećanog angažmana trube, već zbog cjelokupne orijentacije.

Izdvajam i “Words“, u kojoj je značajnija uloga dodijeljena klavijaturističkim passageima, vokalne sekcije čak malo vuku i na Stingove, a obogaćuju je i lagane, ‘napikavajuće’ solaže pri njezinu kraju.

Ne bi se moglo reći da je ovo nešto posebno, nešto što bi trebalo izazivati eruptivno raspoloženje, ali je sasvim solidan materijalčić za opuštanje nakon naprezanja moždanih vijuga. Bilo manjeg ili većeg obima.