Improvizacija je rezultat stvaralačke mašte

Jedna od zvijezda ovogodišnjeg Zagreb Jazz Festivala američki je jazz glazbenik Joe Lovano, proglašavan najboljim svjetskim tenor saksofonistom i jazz umjetnikom. Na svojem drugom zagrebačkom nastupu Lovano će svirati u nonetu s glazbenicima s kojima je snimio Grammyjem nagrađeni album “52nd Street Themes”.

Mnogi od njih sviraju i na njegovom novom albumu “Streams Of Expression“, također objavljenom za kultnu izdačaku tvrtku Blue Note za koju snima od 1993. To su cijenjeni jazzisti od kojih većina vodi vlastite sastave: saksofonisti George Garzone, Gary Smulyan i Ralph Lalama, klavirist John Hicks, trubač Tim Hagans, bubnjar Lewis Nash i drugi.

Neke od izvedbi na ovom albumu ostvario je u suradnji s aranžerom Guntherom Schullerom s kojim je 1994. snimio album “Rush Hour”, jedan od Lovano brojnih CD-ova koji su bili nominirani za nagradu Grammy. Za ovu prigodu Schuller je priredio trostavačnu suitu “The Birth Of The Cool Suite” u koju je uključio obrade nekih skladbi s kultnog albuma “The Birth Of The Cool” Milesa Davisa na snimanju kojeg je 1950. i sam sudjelovao. To su djelo posvetili preminulim velikanima jazza koji su sudjelovali u snimanju spomenutog albuma: Milesu Davisu, Johnu Lewisu i Gilu Evansu.

Mnoge od glazbenika koji su sudjelovali na snimanju albuma Lovano je upoznao u orkestru Woodyja Hermana u kojem je svirao u ranom razdoblju karijere, rame uz rame s legendarnim saksofonistiima poput Stana Getza, Ala Cohna, Zoota Simsa, Jimmyja Giuffrea i drugih. Lovano ne zaboravlja tradiciju, te značaj sviranja s Hermanom, ali i glazbe što ju je usvajao slušajući legendarne jazziste.

Tako su skladbe na ovom albumu nadahnute glazbom Charlesa Mingusa, Johna Coltranea, Keitha Jarretta, Milesa Davisa, Ornettea Colemana, Maxa Roacha, Bena Webstera i drugih.

U intervjuu što smo ga vodili prigodom njegove prve posjete Zagrebu, Lovano je o tome rekao: “Kao dječaka osvojili su me zvuk i snaga saksofona kojeg sam slušao dok je moj otac vježbao. Slušajući njegovu kolekciju ploča Lestera Younga, Sonnyja Stitta, Genea Ammonsa, Johna Coltranea, Milesa Davisa, Dukea Ellingtona, Stana Kentona, Charliea Parkera, Woodyja Hermana i drugih naučio sam kako razviti vlastiti zvuk i razumjeti različite osobnosti u jazzu. Zaljubio sam se u umjetničku formu te glazbe i različite osobnosti koje su je svirale. Bili su to odlični temelji za mene kao mladog svirača.“

Na album je uvršteno i opsežno Lovanovo djelo “Streams Of Expression” u pet stavaka, te još dvije njegove skaldbe i jedna trubača Tima Haggansa koji svira na albumu. Osim tenor saksofona i klarineta Lovano u nekim izvedbama svira i aulochrome, glazbalao koje ujedinjuje zvuk raznih saksofona, ali i drugih puhačkih glazbala.

O stavu prema poznavanju sviranja raznih glazbala u cilju bolje komunikacije s glazbenicima iz sastava rekao je: “Kao mladić sam svirao bubnjeve što je za mene bilo jako važno, ne samo da bih shvatio ritam, već da bih osjetilo kako je biti u ritam sekciji i svirati zajedno s klaviristom. To je bitno za bolje razumijevanje među glazbenicima. Oni koji su proučavali živote Louisa Armstronga, Colemana Hawkinsa ili Lestera Younga znaju da su oni svirali i druge instrumente. Osjećali su da je neophodno stjecanje iskustava i na drugim instrumentima. Sviram više vrsta etničkih flauta i raznih puhačih glazbala. Želim biti otvoren za cjelokupnu svjetsku glazbu. Suvremeni jazz je kombinacija bebopa, klasike, folka i novih glazbenih stremljenja. Te elemente i ja uključujem u svoju glazbu.“

Iako se glazba na ovom albumu izravno referira na cool jazz i third stram pedesetih, kojeg je Schuller bio jednim od najznačajnijih protagonista, Lovano se ne ograničava zadanim stilskim obrascima i donosi bogatstvo raznolikosti jazza kroz razna razdoblja, a osnovna zamisao je slobodna improvizacija.

O tome je rekao: “Improvizacija je rezultat stvaralačke mašte u cilju kreiranja glazbe. Bez nje bi glazba bila hladna, sterilna i siromašna. Kao improvizator ne želim svirati samo ono što sam do sada naučio. Želim slušati sve što me okružuje, različitu glazbu i zvukove i koristiti to za oblikovanje svoje glazbe. Na taj su način svirali svi sastavi Milesa Davisa, Johna Coltranea, Ornettea Colemana. Kada bi svi tako svirali, glazba bi uvijek bila svježa, slobodna i otvorena.“

Takav pristup karakterizira glazbu na ovom albumu, a bez sumnje takvu će glazbu Lovano prezentirati i na Jazzg-u.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 29. listopada 2006.)