Hoćemo još!

    2200

    15 slanih - The best of otočki val 1999-2007

    Kompilacija

    Izdavač: Aquarius Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Na palagruzu (Šo!mazgoon)
    2. Tramuntona (Šo!mazgoon)
    3. Gomma natural (Šo!mazgoon)
    4. Bokun litnje kiše (Šo!mazgoon)
    5. Otoče / zatočen (Šo!mazgoon) Jamajka (Gego & Picigin Band)
    6. Dobar don (Gego & Picigin Band)
    7. Henjueke (Gego & Picigin Band)
    8. Jo co ko co ko jo (Gego & Picigin Band)
    9. Mama ja son lud (uživo) (Gego & Picigin Band)
    10. Vale (Kopito)
    11. Kafeton fumon (Kopito)
    12. Riba (Kopito)
    13. Kortejont (Kopito)
    14. Volcer (Kopito)
    15. Trešeta (bonus) (Kopito)

    15 slanih” je kompilacija koja predstavlja opus tri benda tzv. ‘otočkog vala’. Šo!Mazgoon i Gego & Picigin Band su predstavljeni s po pet, dok Kopito, zahvaljujući bonus pjesmi “Trešeta”, na ovom albumu ima šest skladbi.

    Šo!Mazgoon zasad iza sebe ima najveću diskografiju. Njihova tri albuma svojedobno su bili pravo osvježenje na učmaloj hrvatskoj glazbenoj sceni. Na “15 slanih” možda nisu uvršteni neki njihovi veći hitovi, no ovih pet pjesama uspijeva pokazati skoro sve interese benda – njihova glazba je bila nepogrešivo južnjački miks u kojem su se između ostalog mogli prepoznati rock, blues, reggae, braziliana i dalmatinski (otočki) folk.

    Glavni autor benda Žan Jakopač se dokazao kao vrstan skladatelj, bilo da je riječ o veselim poskočicama ili slikovitim baladama.

    Šo!Mazgoon nikad nisu doprli do šire publike, čemu je vjerojatno jednim dijelom kumovala i jezična barijera pa taj bend više ne postoji. Prava šteta, jer smo u zadnjih petnaestak godina tako kvalitetnih pop-rock bendova u Hrvatskoj imali jako malo.

    Muziku podržava

    Nakon razlaza Šo!Mazgoona Max Juričić i Stanko Kovačić su se pridružili Stipi Barišiću-Gegi te zajedno s njim i Antom Prginom-Surkom počeli novu priču zvanu Gego & Picigin Band.

    Gego je prije toga 10 godina bio lokalna hvarska tajna, čije su se snimke nastale u kućnoj radinosti, zahvaljujući distribuciji ‘iz ruke u ruku’ i studentskoj populaciji, ipak uspjele prošiti po Dalmaciji i Zagrebu.

    Kad je konačno dobio iznimno vješt i nasviran bend, teren je već bio pripremljen za malu eksploziju koju je izazvao album prvijenac iz 2005. godine. Na njemu su se našli uglavnom Gegini kultni hitovi, ali ovog puta u punokrvnim aranžmanima (naravno, ponegdje su zbog toga izgubili malo one primitivne čari).

    Zahvaljujući općoj feel-good-atmosferi Geginih pjesama, njegovoj sposobnosti da u par stihova uhvati esenciju otočke svakodnevnice te frenetičnim nastupima uživo, Gego & Picigini su postali hit i najtraženije ime ljetne koncertne sezone. Na ovoj kompilaciji naglasak je stavljen na Gegine autorske stvari nauštrb obrada-zezalica.

    Kopito su najmlađi od ovog trolista. U početku su iskustvo često brusili kao predgrupa Gegi & Piciginima, koji im, uz Šo!Mazgoon, dođu kao neka vrsta mentora. Na prvijencu “Riba” iz 2006. momci iz Kopita su sa svojim autorom Pavlom Sviličićem – Svilom pokazali zavidnu zrelost za tako mlad bend.

    Nova skladba “Trešeta“, koja najavljuje novi album predviđen za 2008., na trenutke uspijeva ubosti u žicu šireg dalmatinskog ukusa (kako je to recimo znao pokojni Zdenko Runjić). Kad se tome pridoda i duh Tome Bebića, koji se tu i tamo pojavi iznad ovog benda, od Kopita se možemo nadati zanimljivim stvarima.

    Nadam se da su Kopito dokaz da pojava Šo!Mazgoona i Gege nije bila slučajna, nego da se uistinu rađa jedna nova generacija kvalitetnih dalmatinskih izvođača koja nema veze sa šundom.

    Malo mi smeta guranje u kalupe žanrova, odnosno naziv ‘otočki val’. Kao prvo, val je nešto što dođe i prođe. Sjetite se samo tzv. ‘ča-vala’. Danas je zaboravljen, ali zato su Gustafi, koji su odbijali da ih se gura u takve ladice, još uvijek živi i zdravi.

    Kao drugo, čuo sam nekoliko jako kvalitetnih mladih bendova koji su senzibilitetom vrlo slični bendovima tzv. ‘otočkog vala’, a koji dolaze s dalmatinske obale. Naravno da je svaki otok svijet za sebe koji stvara specifičan životni stil u kojem hedonizam pomiješan s malo pozitivnog ludila igra bitnu ulogu, no na širem planu sve je to dio istog podneblja.

    Na kraju krajeva, glazbene rođake Šo!Mazgoonu, Gegi & Piciginima i Kopitu možemo naći u šarolikom društvu izvođača čija je glazba suncem opaljena, u rasponu od već spomenutih Tome Bebića i Gustafa, preko Marijana Bana do Manu Chaoa, Jovanottia i Los Lobosa.

    “15 slanih” je kompilacija koja dakako ima smisla, no koja je zapravo nepotrebna. Takve best of-kompilacije uvijek doživljavam kao neku vrstu epitafa. Puno bi zanimljivije bilo da je objavljena prije dvije godine, kad su se Gego & Picigin Band i Kopito tek pojavili.

    Zato se iskreno nadam da će se netko potruditi pronaći one već spomenute mlade bendove koji još nisu izdali ni debut i složiti jednu kompilaciju od njihovih pjesama, jer takvi su ‘paket aranžmani’ idealni za prvo predstavljanje, a što se tiče Gege & Picigina, Kopita i Žana – njima samo jedna poruka: hoćemo još!

    Muziku podržava