Haiku nije samo kratka pjesma

Marsalis Music, izdavačka kuća proslavljenog jazz saksofonista Brandona Marsalisa, omogućuje glazbenicima da dokumentiraju svoja postignuća i talente bez komercijalnog pritiska današnje glazbene industrije. Izdanja se odnose uglavnom na jazz glazbenike, a ovdje je to Joey Calderazzo.

Sa sedam godina je počeo svirati klavir, brzo je učio uz starije članove glazbene obitelji i sa četrnaest godina postao član rock grupe svoga brata Gene Calderazzo. Kako su se nakon toga stariji članovi te grupe krenuli školovati na bostonskom Berklee College of Music, i on se želio dokazati te krenuo za njima. Tamo se okrenuo prema jazz glazbi i počeo slušati jazz velikane: Oscara Petersona, Chicka Coreu, Herbiea Hancocka i McCoya Tynera.

Upoznao je saksofonista Michaela Breckera, koji ga je uveo u jazz svijet. S kvintetom Michael Brecker Quintet svirao je na albumu. Brecker mu je nakon toga producirao prvi album zajedno s dva saksofonista, Jerryem Bergonziem i Branfordom Marsalisom. Tada je krenuo u glazbenom smjeru s kojega nije skretao do danas.

Joey Calderazzo poznat je kao fenomenalan pijanist benda Branford Marsalis Quartet. Danas iza sebe ima pet albuma koje je snimio u suradnji s dobrim glazbenicima.

“Haiku” je njegov prvi solistički album. Izjavio je: “Nekada me uvijek zastrašivalo kompletno izlaganje samog klavira. Ali glazba koju sam pisao i smjer kojim se kretalo moje sviranje zahtijevalo je da se usmjerim na klavir solo i izložim ono što je u mojoj glavi.

Kako je vrijeme prolazilo, polako sam sve više solirao po svom osjećaju i konačno sam dosegao trenutke kad se više nemam čega bojati. Još uvijek sam bio malo nesiguran kada sam ugovorio recitale u Engleskoj, dok jednom jedan koncert na kojem sam trebao svirati sedamdeset minuta nije završio nakon dva sata moje glazbe. To je bila prekretnica.”

Glazba na albumu neprekidno teče poput jedne cjeline. Nakon njegove vrlo ritmične skladbe “Bri’s Dance” nastupa “Haiku”, vrlo nježna meditativa kontemplacija u kojoj zvuci samo teku, a nježna melodija je dinamički izdvojena u centru zvukovnog rasplinjanja. Čini se kao da se jazzom provlači estetika i zvukovna boja impresionizma.

Pod utjecajem glasovitog pijanista i skladatelja, Frederica Chopina, skladao je pjesmu “Chopin” u kojoj na svoj način predstavlja strukturu Chopinovih djela i atmosferu balada.

Osim svojih skladbi interpretira i jazz standarde “Just One of Those Things” i “My One and Only Love“, vrlo nježnu baladu. Također, svira i autorske skladbe svojih kolega; “Dienda” je skladba Kennya Kirklanda, a “A Thousand Autumns” skladba Brandforda Marsalisa, njegovog kolege i vlasnika izdavačke kuće Marsalis Music.

Albumu nije ni potrebna ritam-sekcija, vrlo bitna odrednica jazz glazbe, jer je pijanist vrlo vješt u izražavanju ritmičkih atmosfera. Sjajnom tehnikom obje ruke su sposobne izvoditi zasebne ritmičke obrasce i improvizacije. Tehnički zahtjevni trenuci u nekim skladbama u drugima su zamijenjeni velikom osjećajnošću pri iznošenju pažljivo odsviranih romantičnih melodija i improvizacija.

Iako je klavir solo, zvukovno je album zanimljiv; svaka skladba je specifična, na svoj način drugačija, a atmosfera albuma je prožeta emocijama, finim zvukom klavirskih boja i velikom energijom iz koje izviru zvuci. Calderazzo se predstavio u odličnom izdanju, prezentirao se svojim vještim skladbama i sviranjem.

Ovaj album jednog od trenutno najzanimljivijih jazz pijanista idealan je za kontemplaciju, opušteno slušanje i divljenje maštovitosti i finim zvukovnim bojama. Kao takav, mogao bi pobuditi maštu mnogim jazz pijanistima.