EoT: Vraćanje u tinejdžerske dane i pop punk zvuku

Često budem tužan kad početkom godine otkrijem odličan album koji bi vrlo rado stavio visoko na svojoj godišnjoj ljestvici. Spletom okolnosti, nekako mi se čini da će ove godine biti dosta takvih primjera jer kraj godine mi je bio jako zbrkan, bio sam na tisuće strana i jako malo vremena sam imao za slušanje glazbe, da pisanje o njoj i ne spominjem. EoT-ov album “Teorija ludog chovjeka” je svakako jedan takav album koji je malo kasnio dolaskom do mene, a potom sam ga ja počeo slušati tek prvih dana nove godine.

EoT je imao burnu (kao i moj prosinac podjednako zbrkanu) prošlost, pa su se konačno ‘pronašli’ prije dvije godine kad su izdali vrlo dobar album “Defibrilacija” u kojem im je baza bio klasičan (hard) rock s ponekim metal elementom. Novi album, potpuno nova slika benda, pa je tako “Teorija ludog chovjeka” ponajprije siguran punk rock album koji nas vraća ponovno u ’90-e, ali sad nekim drugim bendovima, ponajprije Green Dayu, Guano Apesima, Blink 182 i sličnima iz tog perioda.

Surfajući malo po netu, shvatio sam da su te pjesme zapravo ‘vraćanje korijenima benda’ jer su takvim zvukom i započeli glazbenu karijeru dok se nisu pronašli u onom što su predstavili na “Defibrilacija”. Iskreno, da nije bilo Defibrilacije vjerujem da ove pjesme ne bi zvučale toliko suvereno kako upravo zvuče na ovom izdanju – ovdje se jasno vidi da je album napravio iskusan bend s jasnom vizijom kako žele zvučati. Možda u današnje vrijeme ima sve manje mjesta za takav zvuk, ali ja sam i dalje optimist da za dobre bendove uvijek ima mjesta, a “Teorija ludog chovjeka” je album koji samo dokazuje koliko je EoT zreo i moćan bend.

Već s uvodnih četiri pjesme bend išamara sve pred sobom, kao da su htjeli pokazati kako se svira punk. “Dobar dan” je klasičan pop punk koji zvuči mnogo ozbiljnije od onog što su prezentirali Kinoklub u svojem zenitu. “Petak” je krik i želja bježanja od svakodnevnih obaveza, u “Ta di da do” obrađuju klasičnu poruku ‘Bog i Hrvati’, dok “Dobra stara drama” ima idealan refren za grupno pjevanje.

S pjesmom “Moment” kao da su htjeli ubaciti i malo metala na novi album, budući da ima najbrutalniju atmosferu, baš nešto kao što su to radili Guano Apes u najboljim danima, pa potom slijedi ponovno taj pop punk rock s pjesmama “Nažalost u pravu”, dok je “Intelektualna” ska pjesmica o pijančevanju.

Zanimljivo je da je cijeli album pjevan na hrvatskom i time se dodatno približuju domaćoj publici. Možda ponegdje malo pokleknu u stihovima, ali feel good atmosfera izdanja to odlično prima. Album ima i dva bonusa, zabavnu “Božić je” objavljenu 2017., te “Down Below” jedinu na engleskom jeziku.

Ako sam prilikom recenziranja prošlog albuma napisao “Odmah je jasno da EoT imaju ono nešto“, sad je to još jasnije. Ekipa se primila sasvim novog zvuka i ponovno razvalila. Iako je ove godine bilo nekoliko zanimljivih punk izdanja, upravo “Teorija ludog chovjeka” jest ono najbolje što smo mogli čuti ove godine u tom žanru. Možda krajem 2018. nema smisla raditi pop-punk/punk-rock albume temeljeno na zvuku MTV bendova iz ’90ih, ali kad je tako dobro, najbolje je maknuti sve barijere i jednostavno uživati.

Moja kazna je ujedno i pouka za budućnost da trebam brže reagirati s preslušavanjem kad nešto dođe nešto do mene, pa ne bi izostavio ovako dobar album sa svoje godišnje liste. “Teorija ludog chovjeka” mi je super i siguran Top 5 za 2018. godinu.