Odmah je jasno da EoT imaju ono nešto

U jednom trenutku se nije znalo tko pije, a tko plaća. Eclipse of Time je 2014. izdao album za Croatia Records, a 2016. se natjecao na najvećem regionalnom festivalu za demo bendove, banjalučkom Demofestu.

Dio problema leži jer su ostavili isto ime, odnosno samo ga skratili u EoT, iako su promijenili dio postave, ali i zvuk benda. Problem se mnogo lakše mogao riješiti jednostavnom promjenom imena u cijelosti, a vjerujem da im je ta strka i odnijela neku od nagrada, budući da su bili jedan od favorita u finalu.

Bilo kako bilo, EoT ima novi (prvi?!) album “Defibrilacija” kojeg su izdali za nezavisnu etiketu Spona prije koji mjesec. Na njemu su pokazali da su vrlo zreo i moćan bend koji uspješno balansira između alternativnog rocka pa sve do metala. U tim glazbenim pejsažima nude vrlo konkretnu sliku, pa bi im budućnost trebala biti zagarantirana.Još jedna bitna razlika između ‘starog’ i ‘novog’ benda jest i jezik na kojem se pjeva. “Defibrilacija” je skroz otpjevana na hrvatskom jeziku i to je definitivno jedna od prednosti albuma jer ovako zvuče kao naša verzija recimo Skunk Anansie.Skunk Anansie nije odabran baš slučajnim odabirom jer EoT ima također jednu vrlo dobru frontmenicu koja bi mogla dodatno pogurati svoj bend. Njezin izričaj više vuče na Brody Dalle (The Distillers, Spinnerette…), ali njena energija je neprikosnovena i to se lakoćom može osjetiti i ovako na studijskoj varijanti njihove svirke.Upravo uvodna, ujedno i naslovna pjesma “Defibrilacija” najviše podsjeća na već zaboravljene The Distillerse s vrištanjem, a ne pjevanjem. Dodatna zanimljivost pjesme je svakako i početak prvog refrena gdje se Maja zadere ‘teške droge’ asosirajući na jedan hit drugog benda, kao da želi pokazati da je izvorni naslov potpuno promašen.

Sljedećom “Nepravda” skreću malo u post grunge/hard rock i kao takvi ostaju većinu albuma. Ponekad su nešto tiši i mirniji kao u pseudo-ljubavnoj “Bye bye“, a ponekad raspale svim raspoloživim sredstvima koje kao trojka mogu pružiti.

Najneuobičajena skladba albuma je “Balkanska fiskultura” koja miješa sve i svašta uključujući i sam ritam nekoliko puta, a tu se i najviše osjeća utjecaj onog prijašnjeg benda sa sympho-rock dionicama (slična situacija je i s pjesmom “Anđeo bez krila”).

Kad ‘podignu ručnu’, tad se približavaju zvuku kojeg preferiraju rock bendovi novije generacije, poput Markiza, Judette, Moskve i srodnih, pa uopće ne čudi da je već “U čemu je bit” izdan kao singl prije nekih godinu dana.

Do kraja albuma nema nekih pretjeranih iznenađenja jer su u prvoj polovici albuma slušatelja pripremili na jedan pomalo retro ziheraški zvuk od kojeg ne odstupaju previše. Ipak, koliko god to možda i bilo ziheraški, jasno se osjeti energija benda i to je ono što EoT razlikuje od svojih srodnika.

“Defibrilacija” je jedan od boljih rock albuma novijeg datuma koji bi mogao spojiti publiku, onu stariju u koja tvrdi da nema više dobre nove glazbe i ovu mlađuriju koja pokušava pronaći nešto novo i žestoko (ako takvi uopće više i postoje). Preostaje nam jedino vidjeti hoće li se uspjeti izboriti za svoj dio kolača. Ako je vjerovati po demo natjecanjima gdje su uvijek završavali u samom vrhu (6 čak i osvojili), jasno je da imaju ono nešto…