Brojevi

‘Heart, soul, honesty‘, kažu 22-20s opisujući doživljaj samih sebe. Naime, ovi britanski mladići svoj prvi dugosvirajući album snimili su u počast svih njihovih blues i rock uzora. Stilom koji seže još iz davnih sedamdesetih, te blagim dodatkom stilova novijih datuma, najviše podsjećaju na neku kombinaciju The Rolling Stonesa i Jon Spencer Blues Explosiona sa povremenim uletima u čišće ‘blues’ vode.

Sigurno se pitate kako su ova dva benda uopće spojiva. Jedino moguće objašnjenje je u energičnosti koja stoji iza oba benda, a koju su 22-20s uspješno izdvojili te iskoristili na najbolji mogući način.

Već početna “Devil In Me” sa razarajučim blues riffom te brzim tempom, pomalo podsjećajući na Jetov “Are You Gonna Be My Girl”, daje već neku sliku ovog albuma. Ipak, četiri minute, koliko traje ova stvar, su ipak previše. Sljedeća, “Such A Fool“, vodi u psihodeličnijem smjeru te pomalo melankoličnim tekstom ostavlja odličan dojam. Treća po redu, “Baby Brings Bad News”, nešto je slabija od početnih, ali još uvijek kvalitetna blues-psihodelija.

Četvrta, “22 Days”, označava završetak prvog djela kvalitetnih, te prelaz na nešto dosadniju country-blues “Friends”. “Why don’t You Do It For Me”, još je jedna od žeščih rock blues stvari, a “Shoot Your Gun” nas ponovno vodi u razdoblje psihodeličnih promjena akorda.

Sve u svemu, iznenađujućem, album zaista obiluje kvalitetnim, iako ne posebno originalnim, stvarima koje bi mogle zaintrigirati svakog ljubitelja rocka bez da ga, poput nekih drugih novijih bendova, počinje daviti jednoličnošću.