Biseri slavne jazz-rock skupine

Čuveni jazz trubač i skladatelj Miles Davis svojim je inovativnim zamislima na prijelazu iz šezdesetih u sedamdesete obilježio začetak novog glazbenog žanra: jazz rocka ili fusiona. Osim toga, dao je snažan poticaj glazbenicima koji su u tom razdoblju surađivali s njim, a nastavili su djelovati na istim glazbenim zamislima spajajaući jazz, funk i rock glazbu u novi, uzbudljiv glazbeni jezik koji su brojni kritičari okrivili za upropaštavanje jazza.

No, bilo je i onih koji su tvrdili da je popularnost koju su postigli ti jazzisti u novom okružju vratila publiku jazz glazbi. Mnogi su Davisovi suradnici početkom sedamdesetih utemeljile skupine koje su postale vodećim predstavnicima žanra: Joe Zawinul i Wayne Shorter Weather Reporte, Chick Corea Return To Forever, Herbie Hancock Headhunterse, a Tony Williams Lifetime.

Jedan od njih bio je britanski gitarist John McLaughlin koji je 1971. utemeljio Mahavishnu Orchestra, skupinu čiji je značaj u povijesti glazbe istaknuo Walter Kolosky u svojoj knjizi “Power, Passion and Beauty: The Story of the Legendary Mahavishnu Orchestra”.

Osnivanju skupine prethodio je McLaughlinov angažman u istraživanju duhovnog aspekta života i glazbe, a njegov mu je mentor Sri Chimnoy nadjenuo duhovno ime Mahavishnu. Iako su njegova glazbena nadahnuća bila duhovne prirode u slučaju Mahavishnu Orchestra to se nije osjetilo u tolikoj mjeri kao primjerice nekoliko godina poslije u glazbi njegove skupine Shakti u kojoj su uz McLaughlina, koji je tada svirao akustičnu gitaru, djelovali indijjski glazbenici.

Oduševljen glazbom Mahavishnu Orchestra, ali i Chimnoyem koji je bio i njegov duhovni mentor, Carlos Santana (duhovno ime Devadip) sprijateljio se s McLaughlinom s kojim je 1973. snimio album “Love, Devotion and Surrender”.

No, McLaughlinova je glavna preokupacija bila Mahavishnu Orchestra. Glazba skupine u kojoj su uz njega svirali instrumentalisti različita podrijetla američki violinist Jerry Goodman, češki klavijaturist Jan Hammer, irski bas gitarist Rick Laird i panamski bubnjar Billy Cobham, odlikovala se osebujnim zvukom, silnom energijom i virtuoznim improvizacijama svih članova, iako je Laird uvijek bio u sjeni.

U relativno kratkom razdoblju snimili su nekoliko zapaženih albuma: “The Inner Mounting Flame” (1972.), “Birds of Fire” (1973.) i “Between Nothingness and Eternity” (1973.).

Budući da su rijetki video zapisi Mahavishnu Orchestra poseban je značaj ovog dvostrukog DVD-a koji u dva i pol sata videa i audio dodatku donosi snimke dvaju koncerata što ih je skupina održala na Montreux Jazz festivalu. Prvi je snimljen 1974., a osim dvije video izvedbe u trajanju od pedeset minuta u dodatku nudi i četiri audio snimke, dok je drugi snimljen 1984.

Na koncertu iz 1974. McLaughlin je nastupio u potpuno izmijenjenoj postavi. Uz njega su svirali glazbenici s kojima je snimio također cijenjene albume “Apocalipse” i “Visions of the Emerald Beyond”: nekadašnju suradnik Franka Zappe u čijem je sastavu još šezdesetih svoju violinu uključio u struju, Jean-Luc Ponty koji je trebao biti član prve postave, ali nije uspio zbog poteškoća s useljeničkim dokumentima, orguljašica i pjevačica Gayle Moran, bas gitarist Ralphe Armstrong i bubnjar Narada Michael Walden.

Dok su “Apocalipse” ostvarili uz simfonijski orkestar, na albumu “Visions” kao gosti svraju i neki glazbenici, gudači i puhači, koji su sudjelovali i na ovom koncertu. Zbog nove postave, ali i nemirnog duha Johna McLaughlina, jednog od najsvestranijih glazbenika jazz i fusion žanra koji je tijekom cijele karijere razvijao i mijenjao svoju glazbu svirajući akustičnu i električnu gitaru, mainstream i free, rock i orkestralnu glazbu, fusion i world music, glazba na ovom koncertu donosi promjene u odnosu na onu iz ranog razdoblja. Na originalnu postavu najviše podsjeća zvukom McLaughlinove gitare, te djelomično Pontyeva violina.

Još veća promjena osjeća se u svirci iz 1984. Ponovno, Mahavishnu Orchestra je imao samo jednog starog člana, McLaughlina. Novi glazbenici bili su saksofonist Bill Evans koji je tri godine prije ostvario suradnju s Milesom Davisom, klavijaturist Mitchell Forman, bas gitarist Jonas Hellborg i bubnjar Danny Gottlieb koji je tada već napustio sastav Pata Methenya.

S tom je postavom McLaughlin iste godine objavio manje poznati album “Mahavishnu”. Te su godine nastup skupine u Montreuxu obilježile nove McLaughlinove skladbe, njegove energična, rockerske gitarske vratolomije u spoju s jazzu bliskim improvizacijama Billa Evansa, ali i korištenje elektronike u čemu je prednjačio Forman, te osebujni aranžmani koji su karakterizirali cjelokupno razdoblje skupine, pa tako i glazbu na prvom disku: dinamika, šuljanje, postepeno građenje uzbuđenja i duže virtuozne improvizacije glazbenika koji znaju slušati i uzvratiti istom mjerom.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 3. veljače 2008.)