Poruka mira i humanosti

Na dvostrukom DVD-u objavljena je snimka nastupa što ga je Santana održao 2004. na Montreux Jazz Festivalu, samo tri dana prije zagrebačkog koncerta. Još uvijek pod snažnim dojmom koncerta u Montreuxu, tom je prigodom govorio o svojim stavovima prema glazbi, ali i čovječanstvu. Naime, Santana uspješno propovijeda univerzalnost glazbe i poruke mira.

“Kad počnem svirati, kad čujete prvu notu, postajem članom vaše obitelji jer imam potrebu nagnati vas da osjetite povezanost sa svjetlom na isti način” rekao je.

“Moj je san da da budem dijelom stvaratelja novog svijeta u kojem će hrana, struja, obrazovanje i voda biti besplatni za svakoga. Pohlepni žele stvoriti sliku da nema dovoljno vode i struje za svakoga.

No, oni moraju odstupiti jer za 25 godina to će biti stvarnost. Moramo od ljudi koji su na položajima i koji odlučuju, zahtijevati da razmisle i sagledaju mogućnost da za 25 godina voda, struja, hrana i obrazovanje budu besplatni i svima dostupni.

Za uzvrat tražimo da ljudi izgrađuju svijest o milosrđu, nježnosti, razboritosti, da pridonesu zaštiti života na planetu.

Vidim svijet u kojem će, kao u pretpovijesnom razdoblju, zastave i vlade nestati i svi će biti jedna obitelj, ljudska obitelj. To se možda doima naivnim, ali želim se boriti za te ciljeve.”

Na koncertu u Montreuxu svojem je stalnom sastavu, u kojem između ostalih sviraju poznati klavijaturist Chester Thompson i bubnjar Denis Chambers, kao goste pridružio mnogobrojne slavne glazbenike, one kojima se divi i čije djelo godinama zagovara.

Značajnu ulogu na ovom koncertu odigrala je pjevačica Angelique Kidjo, a gotovo tijekom cijelog koncerta sviraju nekadašnji suradnici još jednog njegovog idola, Milesa Davisa, i sami legendarni jazzisti: klaviristi Herbie Hancock i Chick Corea (Fender-Rhodes), saksofonist Wayne Shorter i gitarist John McLaughlin.

Kako bi ostvario, barem posrednu povezanost s još jednim svojim uzorom, Johnom Coltraneom, pridružio im je njegova sina, već poznatog saksofonista Ravia Coltranea, koji se godinu i pol prije predstavio zagrebačkoj publici nastupivši u Lisinskom. Svi su oni dali izniman doprinos svirajući, između ostalog, predana i stilskim odrednicama primjerena sola.

Osim po izboru glazbenika, Santana je poruku mira i razumijevanja uputio izborom skladbi autora iz raznih žanrova, između ostalih izvodeći “Blowin’ In The Wind” Boba Dylana i “A Place In The Sun” Steviea Wondera, u kojoj se pridružila pjevačica Patty Austin, te “Exodus” i “Get Up Stand Up” Boba Marleya.

“Jednog će dana glazbenici poput Boba Marleya i Johna Coltranea imati isti značaj kao i Beethoven, jer njihova glazba propovijeda jedinstvo i sklad” rekao je. “Sretan sam jer sam svjestan da je Marley bio moj prijatelj, da sam ga poznavao.”

Skladbu “Why Can’t We Live Together” izveo je još jedan poznati gost, multiinstrumentalist skupine Traffic, u ovoj situaciji orguljaš i pjevač Steve Winwood, a “Light At The Edge Of The World” Ravi Coltrane i Santanin sin, Salvador Santana, koji se na ovom koncertu svirao u još nekoliko izvedbi. U nekima na pozornici su im se pridružila i djeca svirajući šuškalice i plešući zajedno s glazbenim veličinama.

Osim ljubavi prema djeci i pomoći koju pruža najsiromašnijoj, Santana pruža podršku ženama u borbi za ravnopavnost, što se očutuje i kroz neke skladbe izvedene na ovom koncertu. O tome je rekao: “Važno je žene potaknuti na razmišljanje o tome da, žele li poboljšati svijet, trebaju ojačati svoju poziciju.

Ne smiju biti nečije vlasništvo; ovdje ili u Africi ili Južnoj Americi ili Kini. Još uvijek na svijetu postoje mjesta gdje žene vrednuju u odnosu na nekoliko krava ili koza. To je iznimno bolno. Imam predivnu majku, četiri sestre, ženu i kćeri.

Nezamislivo mi je kćer uspoređivati s nekoliko koza. To je vulgarno. Zato se trudim ojačati položaj žena. Ovo nije svijet muškaraca. Ovo je svijet ljudskih bića.”

Osim skladbe “In A Silent Way” Joea Zawinula iz repertoara Milesa Davisa, te “Afro Blue” iz Coltraneova repertoara izveo je Coltraneove “Peace On Earth“, a za kraj nastupa i “A Love Supreme“, što je bio vrhunac koncerta.

O stavu prema jazz glazbi i glazbenicima Santana je rekao: “To je poput bazena, jezera i oceana. Charlie Parker, John Coltrane, Miles Davis, Art Tatum i mnogi drugi jazzisti su poput oceana, a ja se vrtim oko velikog jezera. Ne bih dugo izdržao u oceanu, iako je Wayne Shorter vrlo strpljiv sa mnom, pa i Herbie Hancock. No, ne bih se usudio plivati oceanom poput glazbenika koje sam spomenuo.”

Još dok su ovacije publike odzvanjale dvoranom, ispred pozornice je stao zbor, Choeur de la Riviera, koji je otpjevao “Odu radosti” iz Beethovenove “9 simfonije”, a sponatano su se pridružili Santana, Shorter, Hancock i McLaughlin.

U dodatku sjajnog koncerta, na kojem je isporučena ogromna količina pozitivnih vibracija, izveli su još tri himne miru: “One Love“, “Imagine” i “Give Peace A Chance“.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 16. studenoga 2008.)