Album za društvene leptiriće

    1356

    Zucchero

    La Session Cubana

    Datum izdanja: 20.11.2012.

    Izdavač: Universal Music

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Nena
    2. Baila
    3. Un Kilo
    4. Never Is A Moment
    5. Guantanamera
    6. Cuba Libre
    7. L’ Urlo
    8. Everybody’s Got To Learn Sometime
    9. Love Is All Around
    10. Cosi Celeste
    11. Pana (with Bebe)
    12. Ave Maria No Morro (with Djavan)
    13. Sabor A Ti

    ‘Talijanski Springsteen’ Adelmo Fornaciari Zucchero njeguje svoje kozmopolitske muze. “La Session Cubana” album je na kojem se Zucchero poigrao s, pogađate, kubanskim ritmovima u koje je upakirao – svašta.

    Malo svoje pjesme, malo obrade, malo novitete, malo salsu, malo
    flamenco, malo tex-mex, malo portugalski, malo španjolski, malo
    engleski, što čini zadivljujuće koherentnu dobitnu kombinaciju koja se,
    iako ne nudi ništa revolucionarno, vrlo žilavo drži u CD-playeru.“Baila”, “Un Kilo”, “Cosi Celeste”, “Cuba Libre”, “L’Urlo” i “Everybody Got To Learn Sometime” već su poznate pjesme iz Zuccherovog repertoara, ovdje su nanovo odsvirane i otpjevane.

    Zucchero je kreirao interesantnu pitku pop muziku za veselije trenutke života. “La Session Cubana” album je za društvene leptiriće, za one koje zanima sve pomalo, i koji vole do kraja pojačati dobru radio-postaju s raznovrsnim mainstream pop sadržajem koji neće zamoriti i, što je još važnije, neće zvučati shizofreno. Zucchero je na tom planu odigrao dobitnu kombinaciju: vrlo malo varira u osnovnom tonu i instrumentariju ploče, ali zato se nepredvidivost postiže ‘šaltanjem’ iz žanra u žanr. Prolazno vrijeme je izvrsno, stvoren je dojam da ploča traje kraće od svojih 50 minuta, uz obavezan osjećaj: što, nema više?

    Delegacija muzičara poslovično je izvrsna, produkcija Dona Wasa i Zucchera bila je motivirana stvaranjem koncertnog doživljaja (u čemu je i uspjela), a Zuccherov vokal uvjerljivo grmi na potezu Bruce Springsteen – Joe Cocker – Paul Weller i impresivno lagano povezuje različite fragmente: klasik iz osamdesetih “Everybody’s Got To Learn Sometime” bezbolno se naslanja na partijanersku latino-rasturačinu “L’Urlo“, koja će možda po svojoj divljoj energiji podsjetiti na stari sastav Delaney and Bonnie u vrijeme kad je planetarno popularni Eric Clapton odlučio biti ‘samo’ njihov gitarist. Nakon spomenutog para pjesama slijedi “Love Is All Around” u pomalo country and western aranžmanu, sa sjajnom dionicom na bendžu. “Cosi Celeste” nastavlja u tex-mex stilu da bi album zaključio u prigušenijoj “Sabor A Ti“.

    Ovo je album u kojem su melodije zdravo zašećerene, ne debljaju i ne ostavljaju negativne efekte.

    Muziku podržava