Nije zaljuljala svijet, ali je skrenula pažnju na sebe

    1795

    Nina Kraljić

    Samo

    Datum izdanja: 30.09.2016.

    Izdavač: Universal Music

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Zaljuljali smo svijet
    2. Snijeg
    3. Negdje
    4. Samo
    5. Lighthouse
    6. Što te nema feat. Matija Dedić
    7. Lay You Down
    8. Tica lastavica
    9. Vir
    10. Dej mi Bože
    11. Lullaby
    12. Ata Ey Foshehu Sham (bonus)

    Hoće li Nina Kraljić na svom dugosvirajućem debiju uspjeti opravdati očekivanja? Balon zvan Hrvatska traži zvijezdu, pardon, Supertalent, pardon, Voice se ispuhnuo, dogodio se na tim talent showovima da svakom iole talentiranom pjevaču slatkorječivi članovi žirija poručuju štošta, a onda se ne dogodi ništa.

    Da sad ne ponavljam priču o Natali Dizdar kao rijetkoj biljci, pitanje prvog Nininog albuma je – može li se Kraljić nametnuti kao samosvojan, osebujan i originalan vokal. Pri tome nije problem što ona može pjevati, već kako to radi. Imamo mali milijun fantastičnih vokalnih tehničara čiji su glasovi lijepi bez duše. Hoće li i Kraljić završiti kao oni? Kako stvari stoje – neće. Bar ne sad, za početak. Album “Samo” nudi nekoliko radiofoničnih pop-zicera, i nekoliko interpretacija koje ili volite ili ne volite. Osobno, nisam se uspio prisiliti da volim njenu varijantu sevdalinke “Što te nema” (Matija Dedić gostuje na klaviru), ali život je dug, pokleknut ću jednom i priznat ću da je super, samo danas ne, sutra ne i idući tjedan sigurno ne. Sigurno je da će ta pjesma naći svoju publiku i u Nininoj interpretaciji.

    Zato je “Tica lastavica” Ninin pun pogodak – uz malo ambijentalnih irskolikih akcenata Nina prestaje biti pjevačica koja igra na tehniku, nego postaje autentični karakter koji pripovijeda svoju tužnu životnu priču.

    Muziku podržava

    I šapnut ću, nije baš da su joj sve pjesme sjajne, uglavnom su pristojne kompozicije koje nude provjerene pop strukture umotane u različite varijante zvučnih premaza. Pjeva se na engleskom, hrvatskom, i na hebrejskom, što govori o ambiciji Nine da se plasira među heterogene skupine slušatelja, no različitost jezika i pristupa ne pridonosi previše općoj koheziji albuma.

    Tradicionali usmjeravaju album u drugom smjeru, prema onom što (još uvijek bolje) radi Dunja Knebl. U skladu s tim, “Dej mi Bože” zvuči kao poluuspjelo ujedinjavanje slušatelja komercijalnih radijskih postaja i posjetitelja programa Začarana Močvara u istoimenom klubu.

    S ovim je albumom jasno da je Nina Kraljić krenula kreirati svoje umjetničke putove koji su ponekad čudnovati i međusobno suprotstavljeni, no mogli bi slušatelja nagraditi na neočekivanim mjestima.

    Muziku podržava