Prima se objeručke!

Kažu da se Louis Prima (1910-1978) strasno kladio na utrke ponija. No, nitko se ne bi kladio na njega 1951. godine. Nakon gotovo 15 godina ponosa i slave, tri braka i bonvivanskog života, bivši je big-band-swing meštar u bijegu od posvemašnje bijede morao prihvatiti posao u mutnom Cas-baru u pustinjskoj prčvarnici zvanoj Las Vegas.

Osnovna podrška na sceni bila mu je vlastita supruga, Keely Smith, četvrta po redu i u visokoj trudnoći. Čisti sumrak zvijezde koja je proizvela barem jedan jazz-klasik: “Sing Sing Sing” (1936), kojeg je proslavio Benny Goodman.

Nitko nije mogao pretpostaviti da će time otpočeti Primino najznačajnije diskografsko razdoblje. Potpisao je za Capitol, i krenulo je – uz mnoštvo predanog rada, dakako. Nekad izvodeći i po pet (!) setova na dan, s prvom svirkom koja je počinjala oko šest popodne, ponos talijanske manjine u Americi i jedan od najboljih showmana na čitavoj svjetskoj sceni započeo je svoju glazbenu reinkarnaciju, ali i ne samo nju.

Upravo će Prima svojim manijakalno intenzivnim, neprekidnim muziciranjem uzduž i poprijeko Las Vegasa započeti trend koncerata i vrhunskog showa u okviru lasvegaskih hotela, koji i dan-danas – istina, u hipermutiranom obliku – predstavlja okosnicu noćnog života grada. U neku ruku, moglo bi se čak konstatirati kako je Prima time zapravo otpočeo trasformaciju Vegasa od gluhog mjesta do centra kičastog glamura.

U tom smislu, pravo je zadovoljstvo što smo konačno dobili adekvatnu, masivnu kompilaciju od 26 skladbi iz Primovog glazbeno najuspjelijeg perioda. Nedugo nakon otpočinjanja angažmana u Cas-baru, ljudi su u repovima čekali na ulaz za svirku, a Prima i Smith će – uz veliku podršku vrhunskog saksofonista Sama Butere – naprosto protutnjati showbusinessom, što će kulminirati barem trima općepoznatim skladbama: “Just A Gigolo/I Ain’t Got Nobody” (1956), “That Old Black Magic” (1959) s kojom trijumfiraju na povijesnoj prvoj dodjeli Grammya te “I Wanna Be Like You” (1967), skladbom koja će besmrtnost za sve generacije naći u legendarnoj Disneyevoj “Knjizi o džungli”, u kojoj Prima vrhunski posuđuje glas Kralju Primata.

No, ova kompilacija nudi i mnogo više od općih mjesta: prije svega, fino uravnoteženu šetnju kroz najznačajnije albume i singlove za Capitol (pri čemu, očekivano, prednjače “The Wildest” i “Hey Boy! Hey Girl!“) te dvije dosad neobjavljene izvedbe: “Cabaret” iz legendarnoga istoimenog mjuzikla Kandera i Ebba te “Hello Dolly” iz 1967. godine.

Premda je titula ‘bijelog Louisa Armstronga’ ipak previše – jer Prima nije Armstrong iako je segregacionistička Amerika silno željela da bude upravo to – posrijedi je jedan od najboljih showmana u čitavoj povijesti glazbenog biznisa: no, jednako tako, i jedan od zanimljivijih bijelih jazz glazbenika tog doba, vrhunski meštar swinga i big-band jazza te izniman trubač koji je svojim ‘rašpavim glasom’ i scat-singingom rijetko dojmljivo podsjećao na Armstronga.

No, s ove distance promatrano, njegova pojava je u razdoblju prije Drugog rata možda čak i značajnija kulturološki, negoli glazbeno. Za brojnu talijansku imigrantsku populaciju Prima je predstavljao bogom dani ‘naše gore list’, identifikacijsku ikonu koja je prva nedvojbeno potvrđivala ono što su svi željeli vjerovati – da Talijan može uspjeti i biti masovno prihvaćen u obećanoj zemlji.

Kako je pak bilo nakon Drugog rata, veoma dobro će vam prikazati ova kompilacija, koja se bavi boljim dijelom Primove ostavštine. U moru ‘Zdrpi i briši!’ kompilacija, ova je jedna od rjeđih koju ne bi nikako valjalo propustiti.